Uz reÄi koje je Warren Zevon poruÄio svetu u Äasu kad je zakoraÄio na poslednji stepenik za nebo, prisećamo se mraÄnog, ali veliÄanstvenog albuma The Wind. Ovaj kauboj je umro u sedlu: danas osam godina.
Sva je istina da sam za Warrena Zevona saznao kasno, tokom devedesetih i uz pomoć prijatelja. Na prvi susret sa muzikom tog Äoveka, reagovao sam dvojako. Prva reakcija beÅ¡e “Warren who?”, kako i danas reaguje mnogo mojih poznanika kojima je ovaj Äovek proÅ¡ao ispod radara.
ZaÅ¡to se na sledećem snimku pojavljuje Jackson Browne i kakva je i kolika njegova uloga u vraćanju Warrena Zevona na scenu 1976. godine, ispriÄaću vam drugi put.
Druga reakcija mi je usadila mišljenje koje zastupam i danas, na ljutnju paušalnih ljubitelja onog drugog: Warren Zevon je sve ono što Bob Dylan nikad nije smeo da bude. Nije nikakva tajna: Mr Zimmerman je kalkulisao dok je Mr Excitable Boy hodao ivicom.
Bilo je iznenaÄ‘enja u otkrivanjima koja su usledila. Bilo je i prevrtanja naglavaÄke kada bih najzad shvatio neke odnose (ko kosi, a ko vodu nosi). I prosto da ne znaÅ¡ viÅ¡e Å¡ta je luÄ‘e u celoj priÄi: muzika, tekstovi, možda Äak biografija autora…
Svaki pažljivi posetilac SuÅ¡tine pasijansa koji rock muziku prati iole ozbiljno, setiće se da je Roger Waters jedan od osnivaÄa grupe 