Iliti karma iz najlon-kesice.
Danas trideset dve godine.
Uglavnom nema šta da se priča. Jer ako je priča potrebna, onda smo u grdnom problemu…
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Iliti karma iz najlon-kesice.
Danas trideset dve godine.
Uglavnom nema šta da se priča. Jer ako je priča potrebna, onda smo u grdnom problemu…
…nema mržnje, nema bola (nema slomljenih srca).
Stvar je pokupljena sa trećeg studijskog albuma Eurythmicsa, Touch. Album je izašao krajem ’83. godine, samo deset meseci posle njihovog prvog uspešnog albuma.
Juče je stigla vest kako je Dave Brubeck otišao na Neko Bolje Mesto, i to jedan dan pre svog 92. rođendana. Ovaj vrsni pijanista i kompozitor ostavio je svetu pregršt dobrog džeza, a numera koju Suština pasijansa danas deli sa vama verovatno ide u red deset najzaraznijih melodija dvadesetog veka: Take Five.
Welcome to cyberspace, I’m lost in a fog
Everything’s digital – I’m still analog
When something goes wrong, I don’t have a clue
Some 10 year old smart-ass has to show me what to do…
Ovako na poslednjem albumu Analog Man (2012) peva Joe Walsh, jedan od najvažnijih američkih middle of the road gitarista. Da čujemo naslovnu numeru:
Jedna pomalo zapostavljena stvar sjajnog alternativ rok benda…
Posle relativnog debakla s albumom Know Your Enemy, MSP-ovcima je trebalo tri godine da pregrupišu kreativne snage i izdaju svoj sedmi studijski album, Lifeblood. Sa njega su skinuta dva pristojna singla, “Empty Souls” i “The Love Of Richard Nixon“, ali je moj ubedljivi favorit gornja stvar.
Moja kućna fonoteka (vinilska i računarska) je splet raznolikih žanrova. Tu je klasična muzika počev od 18. veka, jazz od tridesetih godina prošlog veka naovamo, funk sedamdesetih, britanska alternativna scena osamdesetih i američka devedesetih… no, kada bi iz tog mnoštva trebalo izdvojiti jednu jedinu pesmu, dileme nema.
Juče u neko gluvo doba, pokušavajući da zaspim uz TV, naleteo sam na dvojicu bradatih momaka…
Emisija je bila jedna od epizoda dokumentarne serije “Video Killed The Radio Star“, i obrađuje fenomen video spotova koji su ekspanziju kao forma doživeli osamdesetih godina prošlog veka.
Pa kad ne mogu da odolim!
Danas slušamo ekstravagancu: Ian Anderson gostuje na sceni uz legendarni italijanski prog rock sastav Premiata Forneria Marconi. Život je džudo… uh, čudo.
Danas slušamo sjajnu numeru iz opusa grupe za koju ne mogu naglas da kažem da mi je omiljena, jer niti sam odrastao na muzici Steely Dan niti je to dominantni stil muzike u mom zahvatu kao slušaoca… Ali, malo je onih čiju muziku danas slušam radije nego kad je reč o bilo čemu iz opusa grupe.