Pre nego što izađete na biralište, zapitajte se da li bi onaj koga birate učinio tako kako je učinio ovaj mališa.
Postoje čelnici. Postoje predvodnici. Prvih na svakom uglu. Drugih ni za lek.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Pre nego što izađete na biralište, zapitajte se da li bi onaj koga birate učinio tako kako je učinio ovaj mališa.
Postoje čelnici. Postoje predvodnici. Prvih na svakom uglu. Drugih ni za lek.
Umete li da prepoznate ključni sekund? Oklevate li? Ili možda jurite preko svake nade?
Ne znate šta može da bude, zar ne?
Možete se kajati što ste probali ili što niste. Više se kaju oni što nisu probali ništa.
Ponekad nije bitno kakva je nutriciona vrednost nekog obroka. Joga svakako nije bitna nikad, jer služi kao izgovor niščima duhom.
Bitan je prijatelj.
Usamljenost je čudna stvar. Budi u ljudima neke čudne ideje. To ih, pak, ne čini manje podložnim romantičnom raspoloženju.
Gde su sad oni što obično pitaju “a šta je bilo posle”?
Posle se desio život.
Šta sve čovek neće doživeti zbog naglog prosvetljenja kada ugleda Onu Pravu.
Ili možda ta nije bila Ona Prava? Ili možda…
Uh.
Ovaj animirani film će vas dotaći. A možda i pomeriti s mesta. Neke će oduvati. Mene jeste.
Najgrđe mi je bilo kad sam primetio koliko je fabula slična postizbornim koalicijama… Šta? Niste primetili? Hajde, pogledajte sad ponovo i pratite priču kao četvorogodišnji mandat vlade neke slobodno odabrane balkanske državice.
A? Strašno? Naravno da je strašno.
Što reče moj drug Zloba, koji je i poslao link ka sledećem klipu: voleo bih da zavirim u mozak ovog čoveka.
Eto zašto je holandski sud upravo presudio da marihuanu u kafićima smeju da konzumiraju samo državljani te zemlje.
Uvek se nađe neka romantična duša među đacima. Ali ovaj se baš zatelebao.
Dobar komad.
Na priču sam mislio.
Crnohumorna video fraza kakvu ne možete da vidite svaki dan…
Oduvalo me je. Šta vi mislite?
Jedna od karakteristika genija Čarlija Čaplina jeste i u tome što je znao svoje mesto u kinematografiji. Bio je prva superzvezda nemog filma; taj karakteristični kreativni izraz je bio njegovo osnovno svojstvo kao glumca i kreatora. Zvučni film je bio medij koji nije dozvoljavao alternative – osim kada je bila reč o Čaplinu. Čak, bilo je očekivanja i nadanja da će Čaplin nastaviti da se bavi burleskama na način kako je to radio petnaest godina pre prvog zvučnog filma…
Postoji jako malo scena praćenih zvukom Čaplinovog glasa koje smo upamtili zauvek. Međutim, ova scena iz “Velikog diktatora” je i nešto mnogo više.
Sad, kad ste pogledali scenu, podsetio bih vas na neke činjenice.
Nastavite sa čitanjem… “Čarli Čaplin: Govor na kraju “Velikog diktatora””