Ajde-de, ne gledajte naslov. To je igra reči za koju nemam rešenje u prevodu.
Kako vam se čine nitne u ušima Mr Philipsa? ![]()
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ajde-de, ne gledajte naslov. To je igra reči za koju nemam rešenje u prevodu.
Kako vam se čine nitne u ušima Mr Philipsa? ![]()
E, sad više nije zapetljano, nego postaje čudno.
Glumci u ovoj epizodi nisu baš neki. Ali priča je postala bizarna do koske.
Uskoro sledi razrešenje.
Ponešto kao da se odmotalo. Ali ne sasvim. Zapravo, uopšte nije.
(vrag će ga znati; autor klipa je zabranio ugradnju na drugim sajtovima; sreća da postoji jutjub verzija)
Hoćete li mi obećati da nećete gledati unapred?
U trećoj sekvenci, stvari se opako komplikuju. Štaviše, nema ničega osim zapleta.
Biće potrebno da se vraćate na ovu epizodu.
Tako glasi odgovor na pitanje postavljeno na Suštini pasijansa pre oko trinaest meseci.
Ovaj blog je postojao svega nekoliko dana kad sam prvi put postavio jedno predavanje sa konferencije TED. U prilogu “Može li umetnost da promeni svet?” ekscentrični i beskrajno šarmantni konceptualni umetnik koji se svetu predstavlja inicijalima JR predstavio je jedan neverovatni i prekrasni humanistički projekat u kome je pomagao da se tihi čuju.
Molim vas da najpre pogledate to predavanje (čak i ako stega pogledali ranije) i da primite teze koje su tada izrečene. Na kraju, obratite pažnju da je JR, na kraju predavanja, sa bine konferencije TED objavio početak projekta Inside Out. Tu počinje druga epizoda ove priče.
Stvar se zapetljava, i to opako.
Samo da vas podsetim: ovaj nastavak je radila druga ekipa nego prvi deo. Zato drugi glumac u ulozi taksiste. Pratite fabulu, to je bitno do na detalj.
A šta dalje, saznaćete sutra.
Uzgred, preporučujem gledanje u režimu punog ekrana i u HD varijanti. Izvinjavam se onima koji malo teže prate sadržaj na engleskom jeziku, no verujem da će i oni moći da se snađu relativno pristojno.
Ovog jutra započinjem jednu veoma posebnu seriju. Reč je o jednom projektu o kome ću pričati malo pomalo, da biste sve kockice mozaika sklopili tek na kraju serije, kroz nedelju dana. Važno je da gledate redom, da ne budete nestrpljivi, da se slobodno upustite u detalje i da uživate ako vam je po volji.
Za početak, samo nekoliko napomena.
Najpre mi se učinilo kao puko kreveljenje, a onda sam skontao da tu ima nešto. Pa sam pogledao ponovo, pa sam rešio da podelim sa vama. Pazi sad:
Ne znam ko su svi glasovi, ali na osnovu onih koje sam prepoznao, ne sumnjam da je vrlo uspešno.
Još jedna varijacija Goldbergove mašine. Ovog puta, to je Melvin, mobilna verzija, mašina koja lepi markicu na dopisnicu.
Svakako vredno pažnje. Skidam kapu na strpljenju.
Ovaj mačak je suočen sa mnogim iskušenjima svakodnevnog života. Glavno iskušenje koje je bilo pred njim beše potreba da razume zašto su neke stvari drugačije nego što bi bile kad bi on sam postavljao pravila.
Postoji još veći problem. Možeš prepoznati, pa i naučiti. Pitanje je šta ćeš preduzeti. Pitanje je u šta ćeš poverovati. Imaš još dva dana da doneseš odluku.