Fantastične leteće knjige g. Morisa Lesmora

Da ne pričam mnogo, ovog puta ne bi trebalo. Ipak, da prenesem delić teksta iz najave na mestu na kome sam našao sledeći animirani film:

Inspirisan, u jednakoj meri, uraganom Katrina, Basterom Kitonom i filmom “Čarobnjak iz Oza”, kao i ljubavlju prema knjigama, film “Moris Lesmor” je priča o ljudima koji posvećuju svoj život knjigama i o knjigama koje uzvraćaju istom merom. “Moris Lesmor” je dirljiva, duhovita alegorija o lekovitim moćima priče.

Bilo je ovo pametno utrošenih petnaest minuta vašeg dragocenog vremena, zar ne?

Nešto mi govori da ćete ćemo još čuti o ovom filmu.

Maleni svetovi

Vraćam se jednoj temi kojom sam neprekidno fasciniran: tilt-shift fotografija.

Možda ćete se setiti da je o tilt-shift fotografiji bilo reči na stranicama Suštine pasijansa. Štaviše, beše to još najranijih dana, najpre kad sam iskušao tehniku stvaranja efekta u postprodukciji, a zatim sa vama podelio i nekoliko video klipova. Posle sam se iskušavao ponovo (ovde i ovde), ali to su bile incidentalne situacije.

Da vas podsetim: tilt-shift je posebna tehnika koja se dobija specijalnim objektivima čija osa je smaknuta iz sredine. Dve su osnovne namene upotrebe tih objektiva: najpre da kompenzuju geometrijsku distorziju, a zatim da izazovu namerno skraćenje zone fokusa kao kod bliske ograničene dubinske oštrine, ali na udaljenostima koje se mere čak i stotinama metara.

Našao sam jednog autora na portalu Vimeo koji se specijalizovao za kombinaciju tilt-shift fotografije i stop-motion kadrova. Pogledajte rad koji je kompilacija njegovih prethodnih radova:

A sad skoknite sami na Vimeo matičnu stanicu Keitha Loutita i pogledajte sve radove – nema ih mnogo i ne traju dugo, ali poželećete da se zadržite. Moji lični favoriti su Beached i Mardi Gras.

U prirodi, fotoaparat kao kamera

Park Yosemite mi nije ni po čemu posebno drag, osim po činjenici da je Ansel Adams tamo stvorio neka od svojih najvećih dela. Želim sa vama da podelim sledeći video iz drugog razloga, reći ću vam kojeg. Prvo pogledajte ovo pažljivo. I to razvucite preko celog ekrana, ne bilo vam zapoveđeno, da pukne slika u punom sjaju.

Dakle, šta velite? E, ovo je kombinacija tzv. timelapse kadrova (serija fotografija u nizu) i sve je načinjeno fotoaparatom. E, u tome je fora.

Elem, sve više fotoaparata ima opciju za snimanje u HD rezoluciji, a skoro svi noviji imaju tzv. intervalometar, automat za fotografisanje u zadatim intervalima. Uz malo veštine pri snimanju, vežbe, pažnje pri odabiru kadrova i uloženog truda u montaži, možda biste i vi mogli da napravite ovako nešto. Ne treba vam park Josemit za to: ova naša Srbija ima toliko prelepih mesta da će trebati mnogo vremena da obiđete samo neka od njih. I da me đavo odnese ako ne može da se napravi barem ovako privlačan film.

Kajsija

Da li se sećate svoje prve ljubavi?… Da li se sećate svog prvog poljupca?…

Da li se sećate?

Potresna priča, ispričana perfektnim jezikom kamere. Obratite pažnju. Ima šta da se nauči iz ovog kratkog filma, poželite li slučajno da se okušate kao filmadžija.

Klavir

Jedan sasvim novi i pomalo avangardni pogled na instrument kao na živo biće. Umetnički rad Matthewa Browna, istog autora čiji film “San o Italiji” ste već gledali na Suštini pasijansa.

Autor preporučuje da koristite slušalice. U pravu je, jer ova izvedba Šumana je praćena neobičnim ambijentalnim zvucima.

Boca

Desila se spontana komunikacija između dva stvora, preko sveta… I ta komunikacija je učinila da ta dva stvora postanu svesna sebe i lepote sveta. I tada je nastala želja.

A onda…

Oduvalo me je.

Sećam se…

Juče je bio rođendan velikog reditelja, a ja nisam stigao da to obeležim. Nadoknađujem sada i ovde.

Federico Fellini je premeravan uzduž i popreko, ali i dalje je bilo nemoguće reći kakva je njegova veličina, jer nismo umeli da ga poredimo ni sa kim, a njegova dela ni sa čim. Posle nekog vremena, čovek shvati da nema ništa od toga da zna je li Fellini najveći ili najmanji, najvažniji ili najmanje važan. Prosto, treba gledati njegove filmove i to je dovoljno da život postane bogatiji.

Ja nisam pogledao ni sve značajne, a kamoli sve Fellinijeve filmove. I mučno mi je zbog toga. Ti filmovi su najbolja poezija koju mogu da zamislim… Hajde da se setimo tih naslova kroz malu foto-retrospektivu.

A muzička tema je čisti bonus… Naravno, Amarcord (1973). Znate li priču o toj melodiji? Fellini je došao u posetu Ninu Roti i mrtav ‘ladan mu zatražio veselu pesmicu sa tužnom atmosferom za potrebe filma. Otprilike kao da mu je tražio vrelu kafu koja je toliko hladna da trnu zubi. Potrajalo je dok Rota nije pronašao šta je Fellini tražio.

Sve ostalo je legenda.

San o Italiji

Priznaću vam nešto: od ono malčice Italije što sam video tokom jednog jedinog putovanja i od ono malo italijanskih filmova koji mi mnogo znače, ne mogu da prestanem da mislim o toj zemlji. Hteo bih još, od Alpa do Sicilije. A onda, setim se jedne davno pročitane misli, ko zna čije, da svako mesto odmah postaje onakvo kakvim ga sami stvorite u sebi; ta fiksacija, koju posle nosite u sebi, ostaje i kao slika i kao utisak koji je samo vaš lično.

Ako je to istina, onda nije važno mesto, nego način gledanja, jer tako nastaje doživljaj. Pre nekog vremena, ja sam odlučio da mesta koja pohodim posmatram uz pomoć fotoaparata. Sad kad vidim kako neki ljudi od ideje kamerom pišu o nekim mestima, u meni se budi želja za putovanjima, ali izgleda da se probudio i onaj filmadžija kojeg sam uspavao u sebi pre više od trideset godina. Tako me neki pudravac tera da probam…

Pogledajte kratki, ali veličanstveni film o pokrajini Bazilikata u Italiji: te slike su me nagnale da napišem prethodne reči.

Sad sam se prisetio i one galame nastale oko onog filma koji predstavlja Srbiju. Osim mitomanijakalnog primitivizma koji smo iskazali u pokušaju da oborimo ono što vredi podržati, pokazujemo i kolektivnu nesposobnost da vidimo stvari onakvima kave jesu. Upravo je ta prizemnost scena u ovom filmu (mada su slike veličanstvene) ono najlepše u pričici o mestu koje ni vi ni ja ne osnajemo, ali od ovog časa delimo želju da vidimo i svojim očima.

Tako se to radi: Istanbul

Ukoliko malo razmislite, onda shvatite da uopšte nije tako glupo imati HD video u fotoaparatu. Ukoliko znate sa videom, ne mlatarate svaki kadar u svakom pravcu, nego imate mirnu ruku i držite kameru statičnom, onda ima dijaloga sa pameću. No, prava stvar bi bila u tome da napravite amalgam fotografije i videa i da to spakujete u jedan ili više kratkih video-klipova. Za vrlo dobre rezultate je potrebna malo bolja oprema, malo više znanja i malo više vremena u postprodukciji, ali moglo bi da se isplati.

Sledeći video će vam dati ideju o čemu ja to pričam i šta mislim. Ovaj prikaz Istanbula je napravila nevelika ekipa vrhunskih profesionalaca tokom terenskog testiranja sledećeg najboljeg digitalnog fotoaparata na tržištu (Nikon D4), pa se ne nadajte takvom rezultatu. Ali, svejedno: konceptualno gledano, svako bi mogao da napravi nešto poput ovog, i to u HD rezoluciji. Preporučujem pregled preko celog ekrana. Uživajte.

Spektakularno!

Iz raznih razloga, izjalovio nam se plan da Novu godinu provedemo u Istanbulu; taj plan ostaje na snazi do ispunjenja. I don't know smile A posle gledanja ovog fenomenalnog filma, možete misliti kako sam se osećao… Ne, ne možete.

Anatomija jednog virusa (računarskog)

Svi znate za postojanje računarskih virusa. Većina zna za antivirusne programe i koristi ih. Ali, da li vam je poznato dokle ide tehnologija koja se odnosi na primenu virusa?

Kaoš to znate, nasnazi je trajni embargo na teme o softveru u okvirima Suštine pasijansa. To me sprečava da o ovoj temi prozborim reč-dve više. No, nema veze; bavimo se fenomenom tehnologije, a ne softverom. Fenomen računarskih virusa je ušao u svoju veoma zrelu fazu, onu gde jedna država ulaže neverovatno velik novac u razvijanje računarskih virusa kao oružja u nameri da naškodi resursima druge države.

Problem je u tome što svako oružje kad-tad dospe u pogrešne ruke. E, tada svi postanemo ugroženi.

Šta će se dešavati tokom sledećih godina? Možda je bolje da ne znamo.