Čarli Čaplin: Govor na kraju “Velikog diktatora”

Jedna od karakteristika genija Čarlija Čaplina jeste i u tome što je znao svoje mesto u kinematografiji. Bio je prva superzvezda nemog filma; taj karakteristični kreativni izraz je bio njegovo osnovno svojstvo kao glumca i kreatora. Zvučni film je bio medij koji nije dozvoljavao alternative – osim kada je bila reč o Čaplinu. Čak, bilo je očekivanja i nadanja da će Čaplin nastaviti da se bavi burleskama na način kako je to radio petnaest godina pre prvog zvučnog filma…

Postoji jako malo scena praćenih zvukom Čaplinovog glasa koje smo upamtili zauvek. Međutim, ova scena iz “Velikog diktatora” je i nešto mnogo više.

Sad, kad ste pogledali scenu, podsetio bih vas na neke činjenice.

Nastavite sa čitanjem… “Čarli Čaplin: Govor na kraju “Velikog diktatora””

Jedna na dan (21): 21. april 2012.

Bili ste dete i bar jednom ste dobili neku igračku koja vas je ushitila preko svake objašnjive granice. Pomnožite to sa deset i razumećete kako sam se osećao kad sam tokom proteklog dana isprobao novi objektiv…

Empirijsko iskustvo koje sam danas doživeo je prvo takvo otkad se bavim fotografijom, a pritom ne mislim samo na devet godina iskustva u digitalnoj fotografiji, nego i “malo” dalje. Elem, posle godina čitanja o tehnici, unapred znajući šta želim da imam i kako da koristim, u subotu sam se dočepao davno planiranog komada foto-hardvera koji treba da mi služi za kreativno fotografisanje. Reč je o objektivu Canon EF 50 mm f/1.4 USM. Staklo koje govori sto jezika, koje radi sa deset puta manje svetla nego ono veliko. I onda sam se malčice igrao njime tokom prve večeri posedovanja… I tako, ovo je ceo kadar načinjen tim staklom:

Jedna na dan, 21. april 2012 - novo staklo na fotoaparatu

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (21): 21. april 2012.”

Poslednji voz do kuće

Danas slušamo celishodno editovanu, produženu verziju čuvenog muzičkog epigrama “Last Train Home” fenomenalnog Pata Methenyja. Kad pogledate ovaj snimak uz muziku koja paše kao da je za ovaj snimak i pisana, biće vam jasan razlog produženja.

Sećam se kad sam čuo album Still Life (Talking) prvi put, još je nov na sceni bio. Ovu numeru, poslednju na strani A, slušao sam do besvesti. Mislim da sam tad prvi put čuo suvislo sviranje gitarskog sintisajzera. U to vreme, pojavili su se neki novi gitaristi – Jonathan Butler, čiji prvi album koji je izdat u Jugi sam voleo, i volšebni Stanley Jordan, velemajstor bez presedana. Svi su oni koristili gitarske sintisajzere, a onda se pojavio stari lisac Metheny i verovatno rekao u sebi “da vam čika Pat pokaže kako se to radi”. Izuvanje.

Jedna na dan (20): 20. april 2012.

Sve kao neću da prikazujem fotke iz Mokrina, a na površinu isplivava jedna po jedna…

Prilično me grize savest što tokom dana nisam otišao u polje da lovim oluju. Mogao sam, sasvim sigurno, da upecam nešto vredno deljenja. Kada je dan takav, onda prebiram po arhivi. I gledajući tako, setim se jedne fotke koju sam, da izvinete, slikao govoreći sebi kako će biti dobra za projekat “jedna na dan”. A kad sam već rekao tako, baš sam mogao i bolje da se potrudim… Ali šta da radim kad je scena bila zanimljiva: ne mogu da je se odreknem ni pored te grozne najlon kese, ni pored pogrešno odabranog ugla slikanja…

Evo o čemu je reč:

Jedna na dan, 20. april 2012: glave

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (20): 20. april 2012.”

Duga u garavim očima

Citat dana je ovoga puta došao od čoveka kojem je posvećena cela ova nedelja, čoveka koji je životne tragedije posmatrao kroz naočare komedije. Ili bolje reći kroz nagaravljene oči Čarli Čaplin (1889-1977)najpoznatije filmske skitnice, avanturiste i džentlmena.

Look up to the sky
You’ll never find rainbows
If you’re looking down

Charlie Chaplin


Digni pogled ka nebu
Nećeš spoznati dugu
Budeš li gledao u zemlju

(prepev Dragan Grbić)

Istini za volju ove reči nisu deo izjave za medije ili iz nekog sličnog izvora. Ovo je deo pesme koji je Čarli Čaplin napisao za uvodnu špicu “reprinta” filma The Circus, objavljenog 1969. godine.

Jedna na dan (19): 19. april 2012.

Odavno se kanim da uradim ovo. Bilo je zanimljivije nego što sam mislio!…

Ima već dva-tri dana, nakon što sam na nekom blogu pročitao o iskustvima jednog fotografa u osvajanju high key i low key fotografije, vrazi me gone da se pozabavim tom temom. I nije da nisam, vežbe radi, čisto da vidim kako to ide. Međutim, nešto drugo me toliko kopka da nisam mogao da izdržim, nego sam najzad večeras isprobao: objekat suprotnog atributa svetla na ekstremnoj slici. Drugim rečima, zanima me kako bi funkcionisao crni objekat na high key aranžmanu i beli objekat na low key slici.

Ideja se najzad rodila: bilo je vreme da stavim pred objektiv svoje dve šolje, belu i crnu. Rezultat eksperimenta je sledeći:

Jedna na dan, 19. april: black'n'white

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (19): 19. april 2012.”