Alternativna istorija

Sinhronicitet je česta pojava na Suštini pasijansa, više puta pominjana. Meni su se juče slučajno uskladili nacisti i ugledni naučnici jednog dokumentarca.

Rano nedeljno kišovito popodne idealno je vreme za lutanje po TV kanalima, čak i kada je izbor fizički sveden na 4 komada, kao što je slučaj u mom habitatu. Prekjučerašnji pobednik bio je National Geographic Channel, iz prostog razloga što se na preostala 3 u tom momentu emitovao neki reality show – o pecarošima ekstremistima (Discovery), veselim drvosečama (History Channel) ili debelguzima koji pokušavaju da istope salo na način primeren viktorijanskom ili edvardijanskom dobu (Viasat History). Dileme nije bilo: multiverzumi su mi daleko zanimljivija tema.

O čemu se zapravo radi? Teorija multiverzuma (termin je, inače, ušao u širu upotrebu tek posle serije SF knjiga o Elriku od Melnibonea) kaže da ne postoji samo jedan, već više univerzuma koji imaju svoj zaseban prostor, vreme, materiju, energiju i prirodne zakone koji u njemu vladaju. Štaviše, svaki put kada donesemo neku odluku navodno se kreira novi univerzum u kojem se događaji odvijaju dalje shodno odluci koju smo odbacili. Šteta je da vam ja sada prepričavam svoja shvatanja i/ili pravim se mudar prevodeći odlomke iz mnogobrojnih online resursa – odvojite 45 minuta i pogledajte kako to car Michio Kaku objašnjava. Samo da napomenem da nije reč o istom dokumentarcu koji sam imao prilike juče da vidim, ali ovaj je možda čak i ilustrativniji:

Zaboga, kakve veze nacisti imaju sa svime ovime?

Nastavite sa čitanjem… “Alternativna istorija”

Mebijus

Ne, nije reč o Mebijusovoj traci, mada je paralela između ove priče i tog tela apsolutna. Pogledajte ovu priču pažljivo. Napravljena je u najboljem maniru “Zone sumraka”. Predlažem da film otvorite u HD režimu preko celog ekrana, zavalite se i odgledate ga u miru.

Da, znam da je priča već ispričana ranije i da postoji previše asocijacija na ovo i ono. Ali to zbilja nije toliko važno.

Ako vam se autor ovog filma učini poznatim, ne grešite: to je glavni autor i koordinator osmodelnog filma koji ste do juče pratili na Suštini pasijansa.

Jedna na dan (58): 28. maj 2012.

Otkrivam da me proizvodnja omota za bombonjere smiruje. A primećujem i da se gledaoci lože na zalaske sunca. Postmoderna u svom najvulgarnijem izdanju…

Zapravo, imam tako dobar izgovor za bavljanje ovakvim scenama da nikad nećete moći da ga osporite: istražujem granice tehničkim mogućnosti očijukanja sa dinamikom na slici dok držim sunce usred kadra, a istovremeno i sam učim da održim takvu scenu u postprodukciji. Ovog puta pribegavam tehnici koju Neven naziva đavoljom rabotom, a i ja sam lično napadao neke čestite ljude zbog primene te tehnike. Dragi moji, pred vama je moj prvi objavljeni HDR:

Jedna na dan, 28. maj 2012: omot za bombonjeru

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (58): 28. maj 2012.”

Zavrzlama

Administrator servera je mrtav ‘ladan došao na Suštinu pasijansa i promenio temu, tvrdeći da je ona kriva za kilave performanse i loš odziv bloga. Sad mi ostaje da skrpim sve kako znam i umem.

Ko bi rekao da ću seliti blog posle samo mesec dana na izabranom serveru.

Džukele.

Зен се жали

Зен де Кок ван дер Берг Бренкелен Брандлихт се родио у иностранству, као Јен де Кок ван дер Берг Бренкелен Брандлихт, али је матичар побркао тастатурне распореде, и уместо Yen – Zen. Не само што је иностранство релативна ствар, него је то и име.

Друго лице (не граматичко) у овом комаду је Мелентије Салашевић, девојачко Салашев, ал’ прадеда служио војску на бугарској граници па му променили презиме, додали му ић, има једног прастрица Салашева. Запослен је, а можда и ради као референт за нешто у министарству за дијаспору и губљење времена. Дипл. метеоролог, што је неко побркао са противградном заштитом (“град величине омањег метеора уништио летину у долини реке…”), и заштитом биља (против спора), па је тако стигао у министарство за дијаспору. Наша прича прескаче представљање, и почиње након силаска с неба у ребра:

– Дакле, господине Де Кок, ви сте дошли да се жалите?

– Извините, али прво да решимо питање мог презимена. Пише се са малим д и великим К.

– Па тако и пише.

– Изговорили сте га са великим Д, чуо сам вас. Но, нисам због тога дошао.

– Изволите.

– Дошао сам због изборног поступка. Странка за коју сам гласао је прошла цензус.

– На шта ту има да се жалите, онда?
Nastavite sa čitanjem… “Зен се жали”

Poglavlje 8: Hodnici

Poslednje poglavlje je najduže. To nije samo zbog toga što na njegovom kraju slede navodi autora svih osam poglavlja. Razrešenje je neočekivano, snažno i bolno.

Ne primite k srcu nijedan od propusta načinjenih u ovom filmu. Način na koji je nastao opravdava sve slabosti, a princip antikomercijalnog stvaranja opravdava potrebu da pružite malo pažnje u ovo što vam je pokazano.

Možda ćete poželeti da saznate više. U tom slučaju, predlažem da pogledate film integralno, u HD formatu, sve sa nekim informacijama iza kulisa. A ako imate strpljenja i volje, upoznajte i neke kandidate za poglavlja koji su učestvovali u projektu.

Jedna na dan (57): 27. maj 2012.

Ako sam se ikad radovao kapitalnoj grešci u vremenskoj prognozi, bilo je to u danu za nama…

Priča je, zapravo, kratka: prijatelji su aranžirali proslavu rođendana svog sina na salašu zajedničkog druga. Prostrano dvorište puno životinja, šumarak, voćnjak, ko šta voli. Kad su najavili kišu tokom vikenda, umalo se nije izjalovilo. A onda se nedeljno popodne pretvorilo u najlepše moguće. A svetlo za fotkanje kao da sam naručivao. Recimo, ovako nešto:

Jedna na dan, 27. maj 2012: ćoše zlatnog sata...

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (57): 27. maj 2012.”

Kad bi svi ljudi na svijetu

E, baš mi naspelo. Pred vama je najbolja dečija pesmica koja je ikad napisana na nekom jeziku razumljivom na balkanskom prostoru.

Uostalom, Arsenije Dedić je izvesno najbolji i najhomogeniji kompozitor popularne muzike koga je jugoslovenska scena imala, uključujući i sve isprtke pop-scena koje su pretekle kada je krvavo ludilo obuzelo teritoriju.

Na muziku Arsenija Dedića ću vas podsećati u više navrata sledećih dana.

Utovar nedeljom, 27. maj

Koliko se samo ljudi trudi da objasni svojoj okolini šta je to zapravo bilo i kako se desilo. I ko je koga i kako je ko kome i uostalom kuda je kako koliko pa zamalo otprilike šta. Fascinantno: to su ljudi koji svoje tzv. mišljenje menjaju češće nego gaće…

Karikatura Predraga Koraksića je ukradena bez dozvole, a tek menjana bez dozvole. Rečju, učinio sam manje-više sve ono što nisam smeo. To me čini prilično posebnim, zar ne? Ne. Još je Gebels to radio.Kako su samo uporni. Ubiše se objašnjavajući kako je ovo lošije od onoga, a ono bi bilo bolje od ovoga. Kada bi se to pokazalo kao tačno, to bi značilo da nije tačno sve ono čemu su mnogi od nas bili svedoci. U svojoj uvređenosti zbog poraza, kompromituju se čak i oni koji su do juče bili neka od najčasnijih lica demokratije. Jedan je čak uporedio pobedu ovog, kako se zove, sa pobedom Adolfa Hitlera 1933. godine. Pa kad je već tako, zašto nije uporedio poraženog sa Alfonsom Kaponeom? Verovatno zato što se stidi svog pulena.

Greše i kažu da ne greše, jebote. Što ono reče Mujo kad ga je Fata zatekla sa drugom na gomili? “Nisam!… E, lude li žene! Pa da li ti više veruješ svojim očima ili meni?”

Hajde, sad je bilo dosta. Vratite se svom poslu ako ga imate, svojoj brizi ako vam je važnija od tuđe, svojim planovima ako se uopšte usuđujete da planirate. Pronađite neku drugu temu, pa makar to bila neka nova petparačka serija na televiziji.

Poreska uprava planira da oporezuje IT izvoz i rad od kuće.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 27. maj”