Dijalog je deo muzike i ljudi to osećaju.
Herbi Henkok (Herbie Hancock)
Posle tehničkih peripetija, evo i odocnelog teksta koji je trebalo da bude objavljen 30. aprila 2012. godine, kada se prvi put obeležava međunarodni dan džeza. Tada je ovaj post i napisan, ali nije mogao da bude objavljen. Znate već, Marfi nikada ne spava.
Ipak, zgodno se namestilo, s obzirom na to da se već neko vreme pripremam da ovde započnem “feljton” o džezu, odnosno istoriji džeza. I evo, uprkos visprenoj opasci i tačnoj konstataciji domaćina ovog mesta, Znam da ti je vreme najskuplji resurs, potrudiću se da ovaj ambiciozni komad odsviram kako treba, uz, naravno, podrazumevano sinkopiranje i improvizaciju. Uz priznanje da sam kao dečak pohađao muzičku školu u Somboru i učio da sviram trubu (podstaknut Gilespijevim muziciranjem, a ne razumevajući značaj časova solfeđa, zbog čega i danas žalim) pozivam vas na zanimljivo muzičko putovanje, bez obzira na to da li vam je džez blizak ili ne.
Meni se dopala konstatacija, ustvari iskreno u to verujem, da je džez snaga pozitivnih društvenih promena u čitavoj svojoj istoriji. Od svojih ropskih korena džez je moćan glas protiv bilo koje vrste ugnjetavanja, a danas je prisutan u svim kulturama. Sasvim dovoljan razlog da Unesko proglasi 30. april za Međunarodni dan džeza.
Nastaviće se…
Demokratija je uređenje države u kome žitelji države svojim glasovima, prelomljenim kroz prizmu statistike koja na velikom uzorku poprima snagu Arhimedove poluge za pomeranje Zemlje, rešavaju kritičan civilizacijski problem: kome dozvoliti da upravlja resursima. Kratko rečeno, demokratija je tranfuzija glasova upravljačima države. Demokratija je, naravno, i više od toga, ali ovo je potpuno ogoljena suština, jer se ostatak priče svodi na mehanizme koji sprečavaju da se jednom dati glasovi odmetnu od davalaca. Suštinski nema razlike između demokratije i demokratskih izbora.
