Kakva prijatna tišina.
Jen ne pamti kad je, i da li je uopÅ¡te, ovoliko duboko bio u vodi. I ovoliko dugo. Ronjenje na dah mu je bilo strano isto koliko i ronjenje s “punom ratnom opremomâ€. Iako nije osećao nikakvu potrebu za vazduhom, nije se usuÄ‘ivao da razmiÅ¡lja o tome da li treba da diÅ¡e ili već diÅ¡e ili… Nije se usuÄ‘ivao da razmiÅ¡lja.
“Voda je prijatna.â€, pomisli Jen. “Nimalo nije hladna.â€
PoÄeo je lagano da se okreće u nameri da bolje pogleda okolinu. S obzirom da nije imao masku, pogled mu nije daleko dosezao. Onda je pogledao kako je obuÄen. Odeća na njemu je bila Äudna. “JoÅ¡ ako ima tkaninu ispod ruku i izmeÄ‘u nogu…â€, pomisli. Da. To Å¡to je na njemu definitivno je wing suit.
“Pa, dobro. Hajde da malo uživam.â€, pomisli Jen Von HasankkÃ¥t de fon d’Addarioriönshaftenson i okrenu se uspravno glavom nadole.
“ZaÅ¡to se ne pomeram?â€, zaÄudi se Jen, ali pomirljivo nastavi. “Ili se ipak pomeram. Ne vidim okolinu s kojom bi se uporedio.â€
“Gravitacija je Äudna. Ili ipak nije. Ne pamtim da li sam ikad ovoliko duboko bio…â€, pokuÅ¡a Jen da ponovi svoje razmiÅ¡ljanje s poÄetka ove priÄe. Neuspeh u tom pokuÅ¡aju bio je zagarantovan, jer je sasvim dovoljno blizu njega (ili ipak previÅ¡e blizu) prohujala velika bela koja ja iza sebe vukla ÄuraÄ‘a TalaÅ¡evića, koordinatora programa za zaÅ¡titu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala, na skijama.
“Kakav tupson!â€, pomisli Jen Von HasankkÃ¥t de fon d’Addarioriönshaftenson i namrÅ¡ti se. “Šta će mu skije pod vodom?â€
“Čekaj, bre! O Äemu ja razmiÅ¡ljam?â€, trgnu se. “O ÄuraÄ‘u koji nosi skije pod vodom dok ga vuÄe ajkula?â€
Poslednje Äega se Jen Von HasankkÃ¥t de fon d’Addarioriönshaftenson sasvim dobro sećao beÅ¡e ležanje u kadi punoj tople vode.
“Možda se sve ovo dogaÄ‘a zato Å¡to danas nije subotaâ€, pomisli Jen i nastavi, “a ja sam odluÄio da se okupam.â€
Zna da nije imao nameru da zadrema, ali mu se oÄigledno omaklo. Jen ponovo pogleda oko sebe, svestan i sam da to neće mnogo promeniti situaciju – more, ajkula, ÄuraÄ‘ na skijama – i izusti:
– Otkud ja ovde!?