Sinoć sam dobio mail koji je poÄinjao ovako:
“Dear Zoran,
I am writing to you to let you know that my diagnosis of Alzheimer’s is confirmed and what this is going to mean for the future of the band.â€
Na tren sam ostao bez daha…
“Osetio sam promene poslednje godine. Primetio sam promene u naÄinu percepcije svakodnevice i svakodnevnim aktivnostima. Osetio sam da neÅ¡to nije u redu i posumnjao da je u pitanju demencija ili neÅ¡to joÅ¡ gore.
Zato me moja dijagnoza nije iznenadila. To je samo delić svesti koji je sada drugaÄiji i utiÄe na moju sposobnost da se setim imena ljudi koje dobro poznajem. JoÅ¡ uvek imam sve svoje uspomene – verovatno ću ih imati sve do kraja. Razum me joÅ¡ služi – ali to, verovatno, neće potrajati. Nisam joÅ¡ primetio promene koje utiÄu na moju kretivnost ili sviranje.
Tražim naslednika koji bi zauzeo moje mesto u bendu…
Imao sam divan život ne radeći niÅ¡ta sem muzike. Imam fenomenalne prijatelje unutar grupe i komune sa kojima živim. Osećam se voljenim i cenjenim – izgubio sam strah od smrti pre mnogo godina. Moja životna priÄa zatvoriće krug jer tako mora da bude. Simfonija sa ćutanjem na oba kraja.â€
Robert John Godfrey je sve samo ne obiÄan Äovek. Kompozitor, pijanista i osnivaÄ grupe The Enid. Genije koga su odgojili ugledni kompozitori XX veka. Borac za nezavisnost muziÄara od industrije i joÅ¡ puno toga o Äemu ćemo nekom drugom prilikom, kada budem pribraniji.
Grba je dao možda najistinitiji komentar:
“Kako se Äovek ledeno suoÄava sa krajem pameti. Jeza!â€