Kele je samo procedio kroz zube: āDoÄiā. I spustio mi sluÅ”alicu. OseÄam da je nervozan. Bolje je kada me zove zbog ÄaÅ”ice rakije& ÄaÅ”ice spike nego zbog nekog problema.
Otvara vrata i tužno kaže:
– Crkla mi sijalica na terasi…
– Pa?
– Posle trideset godina vernog služenja… Takve se viÅ”e ne prave. š
Dobar povod da tresnemo po jednu āmilfaÄuā. š ZakljuÄimo da nekadaÅ”nje sijalice nisu bile Å”tedljive, ali su duže trajale. I da je vreme da idem da napiÅ”em prilog za SuÅ”tinu pasijansa…
OtkljuÄavam ulazna vrata stana, u mraku nekako napipavam prekidaÄ i umesto svetla zaÄujem tupo āpafā. Crkla! Izgleda da se dežurni u elektrodistribuciji lepo zabavljaju sa potroÅ”aÄima. Bljujem sve nepristojne reÄi koje nisu za javnost i tražim rezervnu. Nema! š
Ispadam joÅ” i loÅ” domaÄin! š
OtrÄim do obližnje rednje da kupim par komada, razgledam ponudu i dvoumim se da li da uzmem ove nove, Å”tedljive. Ljubazno devojÄe u radnji mi oÄas razbi nedoumicu.
– Uzmite ove OSRAM, kvalitetne su i dugo traju.
Lampada osram, pomislio sam i nasmejao se. VeÄ sam bio u drugom filmu.
Kada mi je Varija doneo Sabato Pomeriggio (1975) nisam imao pojma ko je Claudio Baglioni. Samo mi je rekao da Äu ja znati Å”ta da radim sa tom ploÄom. SvaÄega sam se nasluÅ”ao u životu, preživeÄu i ovo…
Upalio sam se na prvo sluÅ”anje, bila je neobiÄna. Na poÄetku i na kraju svake pesme bile su zanimljive muziÄke & zvuÄne zvrÄke od po desetak, petnaest sekundi. Klavijaturista se baÅ” dobro zabavljao. A pesme su bile odliÄne: asocirale su me na more, pesak, smeh, lepe devojke… Sve ono Å”to mi je u tom trenutku trebalo. Baglioni je pevao kao slavuj i sve je bilo savrÅ”eno spakovano, onako kako samo Italijani umeju da spakuju ovakvu vrstu muzike.
Kasnije sam dobio joÅ” jedan njegov album, sniman u Americi, koji je bio besprekoran u svakom pogledu. I saznao da je velika, internacionalna zvezda. Jednu od njegovih pesama snimio je Mick Ronson, Vangelis mu je producirao neki od prvih albuma, a druÅ”tvo mu je Å”aroliko i prvoklasno: od Paca De Lucie, preko Youssou NāDoura do Tony Levina.
Godinama sam se pitao o Äemu govori pesma, niko ne piÅ”e o sijalici. Režiser ovog klipa dosledno se držao teksta. DevojÄe Äeka prevoz i sanjari o frajeru, a vreme i paneli svetleÄih reklama imaju važnu ulogu u celoj priÄi.
Detalje morate sami, znate da ne divanim talijanski. š