Preksinoć sam bio na promociji sjajne knjige o rok muzici i državi u kojoj se ta muzika svirala. O samoj knjizi i autoru ćemo nekom drugom prilikom, onako kako dolikuje. Nego, taman sam se spremio da krenem, kada me pozva organizator promocije. Kaže: zeznuli smo stvar sa muzikom, ponesi nešto da pustiš. Tako se iznenada nađoh u nebranom grožđu, treba sve da spremim za deset minuta. Ne ide, bre, to tako… ![]()
Uzmem pod mišku ovo sokoćalo na kome sada pišem, znam da na njemu ima svašta od muzike. Nekako ću da se snađem na licu mesta. Srpska posla, šta ćeš. ![]()
Ne volim da izigravam DJ-a pod stare dane, mislio sam da sam to davno ostavio iza sebe. Ispade da nisam. ![]()

Živeo jednom široki vidik. Majka mu je stalno govorila ‘siđi sa oblaka, spusti se na zemlju’. U školi su ga terali da uči samo onako kako je u knjigama i samo onako kako je napisano… I široki vidik poče da se sužava i smanjuje, sve dok na kraju nije postao tačka gledišta!