Kako je moguće da još uvek postoji…

Pristojno je razradio posao moj dragi Džon Oliver od kako sam, pre pola godine, pisao o njemu. Da pogledamo jedan prilog iz rubrike How is this still a thing?

Dobro je to pitanje. Kako je moguće da, posle svih užasa, raznorazne religideologije i dalje utiču na ljudsko mišljenje? Kako je moguće da je jednostavnije početi dvadesettri rata i uspostaviti petnaest diktatura i baciti hiljaduipet bombi pod automobil nego sesti i uložiti sve te novce u posao sa solarnom energijom i sasvim futurističke baterije? Kako je moguće da je Aleksandru Vulinu još uvek dozvoljeno da misli svojom glavom? Kako je moguće da ovi ljudi ne mogu da rade samo zato što rade bolje?

Jeste, u pravu ste. O tome ćemo nekom drugom prilikom.

 

Koliko kino-operatera je potrebno da se zameni samo jedna sijalica?

Ali ne bilo koja sijalica, nego IMAX sijalica od 15 kW, koja u radu dostiže 700°C i ima vodeno hlađenje.

Koliko li košta, boktemazo? 1200 radnih sati? Hm… Uz prosečno trajanje filma od dva sata, pri emitovanju filma sa dva projektora, uz organizovane četiri predstave na dan… To je tek desetak meseci rada.

Pukni mi petak u preletu

Nismo odavno proveravali šta rade oni ludaci što izigravaju leteće veverice u wingsuit odelima. Jes’ da nije ponedeljak, kad se obično bavimo video-zapisima, ama ko da čeka do sledećeg ponedeljka… Obratite pažnju na visinu putanje horizontalnog leta ovog base jump letača.

Nastavite sa čitanjem… “Pukni mi petak u preletu”

Jutro će promjeniti sve

Krajem šezdesetih jugoslovenska popularna muzika i rock & roll su bili neraskidivo povezani . Rokeri su počeli da nastupaju na festivalima. Na tu pojavu ne gledam kao čistunac – bio je to ulazak “na mala vrata” u, do tada, rigidne medije kako bi se doprlo do šire publike.

Muzičari su se snalazili kako su znali i umeli, a Partija je žmurela na jedno oko.

Nastavite sa čitanjem… “Jutro će promjeniti sve”