Posle svih muka (ili: Nikad ne znaš kad ćeš naleteti na budalu)

Da bih vam bolje objasnio suštinu ovog naslova, ali i da bih bolje ilustrovao dokle ponekad može da dopre nečije ludilo, moram da krenem redom. A preteča svega u današnjoj priči je sledeća numera.

Relevantna materijalna beleška: “After the Ordeal” je prelepi interludijum između dve prilično složene numere na albumu Selling England by the Pound (1973), možda najboljem delu grupe Genesis (diskusija među poznavaocima na ovom planu je garantovana i može dase završi čak i tučom), ali je makar sigurno – mom omiljenom radu velike engleske grupe, jedne od ključnih u zlatnoj eri progresivnog rocka. Ali, današnja tema je neka druga, a priču o ovom albumu ćemo ispričati uz neku drugu numeru.

Elem, naslov.

Nastavite sa čitanjem… “Posle svih muka (ili: Nikad ne znaš kad ćeš naleteti na budalu)”

Једна од пре: капија пиваре

Има двадесет вицева о Билу Гејтсу који је као умро, па га пусте да завири у рај или пакао, и он се одлучи за потоње јер је тамо луда журка, пиће клопа секс и уживанција. Кад стигне тамо, а оно све најгоре. Шта је ово, где је оно што сте ми показали? Е, то је била реклама…

Спушћавали смо се сви на то уже, а најгори спуст је тзв. стварност. У тој стварности смо некад имали индустрију, као и остали. Данас имамо, хм, џунглу.

колски улаз...

Дакле тако то данас изгледа, ни на великој фотци није лепше. Односно, надобудни еколози се вероватно одушевљавају оваквим сликама, види како је зелено, прируда…

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: капија пиваре”

More ti priča

Život na Balkanu je oduvek bio težak, komplikovan, često i tragičan, pa nije ni čudo što se fado zapatio i kod nas. Ovaj muzički žanr, duboko ukorenjen u muzičku tradiciju Portugalije, kao da ima neku magnetnu privlačnost za slušaoca. I ma koliko portugalski jezik bio težak za uši dok se ne naviknu, u trenutku kada emocija dopre do srca postajete razoružani, bez obzira što ništa od teksta ne razumete.

U tom trenutku spoznaje, nova tura pića se podrazumeva.

Nastavite sa čitanjem… “More ti priča”

Egzibicija u pet minuta

Malo je ovakvih tipova koji hodaju ovom planetom. A ako se i nabasa na njih, to se desi sasvim slučajno. U trenutku kada čuješ prvi ton ostaneš otvorenih usta pokušavajući da upiješ sve ono što izlazi iz instrumenata preko kojih prebiraju njihovi magični prsti. I stalno imaš iracionalnu želju da barem malo zaviriš u njihovu glavu i pokušaš da pohvataš sve tonove koji kolaju u njoj – šta li tek tu “peva”?

Józef Skrzek je moj stari znanac, već decenijama se družimo. A to nije ni lako, ni jednostavno. Flirt male

Nastavite sa čitanjem… “Egzibicija u pet minuta”