Ima tu neko vreme kako se gazda Valex potpuno preÅ”altovao na ploÄe. Njegovo objaÅ”njenje nije samo kvalitet zvuka, veÄ i zahtev koji pred sluÅ”aoca postavlja gramofon: ploÄa se sluÅ”a cela.
Svakako da dobre ploÄe imaju izrazitog favorita Å”irokih narodnih masa, ali najbolje ploÄe imaju tajne favorite, pesme koje se vole upravo zato Å”to su se Äule kroz sluÅ”anje celine, jer su dobile Å”ansu, jer su bile deo jedinstvenog oseÄanja ili su ga stvarale. Recimo, u sluÄaju albuma Led Zeppelin IV svi znaju za Stairway to Heaven ili Black Dog, ali tek poneko ume da poÅ”tuje hipnotiÄku snagu The Battle of Evermore ili naÄin kojim When the Levee Breaks najavljuje stvari koje Äe nas tek obarati sa nogu.
PloÄe su imale strukturnu logiku. Sastavljene od dve strane, A i B, obiÄno su se sadržavale desetak pesama, gde su obiÄno prve bile brže a kasnije sporije. Ovo je krajnje uopÅ”tena stvar, bilo je ploÄa i sa samo jednom ili sa Äak desetak pesmom po strani. U standardnom stanju, razpoznavali smo pesme po mestu na strani, recimo A2 je druga pesma na prvoj strani. Ozbiljniji sluÅ”aoci su se obiÄno kleli u B3, dok su Å”minkeri kupovali ploÄe iskljuÄivo zbog A1 ā recimo na ploÄi Bio sam naivan crnogorskog pevaÄa Daniela A1 je bila Džuli, a B3 je bila Ti Si Moja Sretna Zvijezda. Koje se seÄate? š
Eto, raspisao sam se o ploÄama, a zapravo sam krenuo da priÄam o The Astonishing, novom albumu mog ljubljenog progresivnog Dream Theatera. Hajde da odmah Äujemo ulazni singl sa albuma, pesmu The Gift of Music, pa Äemo da bistrimo detalje.
