
Month: January 2017
Polumesec
It’s not hard to live like a ghost
I just haunt all that I’ve wanted
And leave what I don’t
Eh, kada mi moglo da se živi kao u pesmi…
‘Ladno
Misteriozna žena u crnom
Odlazak u školu nekada nije bio smor kakav je današnjim klincima. Da, morali smo da učimo jer su profesori bili strogi i veliki autoriteti u svojim oblastima, ali je svakojake zajebancije bilo na pretek – u mome odeljenju, iako je bilo mnogo nadarene dece, nije se okupljalo društvo klasičnih štrebera. Početkom 1973. godine, u Prvoj kragujevačkoj gimnaziji dogodila se prava revolucija – odobreno je da se pušta rok muzika preko razglasa na velikom i malom odmoru, kao i na pauzi između smena.
Toliko o rigidnom komunističkom režimu u kojem smo živeli, a o kome se danas svašta lupeta.
Vetroturbine u reciklaži
Mašina na klikere
Znam, sudeći prema naslovu, pomislićete da je u pitanju šala. To je bila i moja prva reakcija posle gledanja i slušanja ovog videa, sve dok mi se nije upalila sijalica – direktna sonična asocijacija na “Electricity” grupe OMD je proradila u istom trenutku, tako da sam odmah krenuo u akciju.
Ispostavilo se da je grupa Wintergatan nešto zaista neuobičajeno i posebno.
Tornjevi tišine
Neki čudan bluz
Sa N. sam se upoznao u Gimnaziji. Bio sam maturant, a ona jedna od klinki koja je tek kročila u nju. Iskra između nas se pojavila par godina kasnije i cela priča se pretvorila u veliku ljubav. Od onih za koju mislite da je za celi život. Usred te priče, dok sam mislio da imam krila i da letim, moj Vule, stariji i iskusniji, rekao mi je: “Gledam vas kao golupčiće, sjajna ste kombinacija, ali ima jedan mali problem – prerano ste se sreli. Sagorećete…”
U tom trenutku sam se osećao kao da mi je opalio šamarčinu, ali se pokazalo da je Vule bio u pravu.
Utovar ponekom nedeljom, 22. januar 2017.
Ne shvataju te ljudi pogrešno, već kako im odgovara.
Možda ste pomislili da utovara više neće biti, možda niste primetili ništa, a možda vam je bilo pomalo i krivo (moguć je jedan takav slučaj, ali nemamo potvrdu). Kako god okrenete i šta god da ste pomislili, u pravu ste. Pogotovo vi koji niste primetili ništa: znamo da ste najveća grupa.
Reč je o ovome: utovar nedeljom je zamišljen kao svojevrsna antiteza onom kopirajterskom trendu da se sve i odmah prenese na svoj portal, sa ili bez komentara, samo da je što više linkova i što više reklama. Pošto nama nije stalo ni do linkova ni do reklama, a obaška nam nije stalo do toga da vas navlačimo na klik-bajtove, to smo napravili format u kojem preko nedelje skupljamo priloge koji skupa čine štivo dovoljno relaksirajuće da ga čitate pre ili posle nedeljnog ručka, a dovoljno vešto upakovano da vas natera na razmišljanje; provokacija je temeljni princip suštine pasijansa.
Avaj: ponestalo je energije. Sve smo najpre potrošili na novogodišnje bahanalije, a ono što je preteklo smo sagoreli u pokušaju endotermnog dogrevanja prostora. Pritom smo, slučajno ili namerno – šta god vi pretpostavite, mi ćemo tvrditi suprotno – blagoizvoleli apsolutno ne pratiti medije u tom periodu. Jer šta vrede mediji u kojima dominira jedan vrlo bolesni jadnik koji ide od mesta do mesta i objašnjava svetu kako on i samo on radi i samo radi, kada od te informacije nikome nije bolje niti ima šanse da bolje bude dok takva slika obilazi svet. A drugih informacija nema. Osim ako su spinovi, poput onog nesrećnog voza koji do odredišta putuje toliko dugo da su Kinezi verovatno pomislili da je Srbija veća od njihove domovine.

No, stvari se tu malo zapliću.
Nastavite sa čitanjem… “Utovar ponekom nedeljom, 22. januar 2017.”
Tradicija kroz prizmu psihodeličnog kaleidoskopa
Ponekad je dovoljna nečija samo jedna (ne baš toliko) blesava izjava da vam na čas potrese pogled na svet. Čak i da se uopšte ne složite sa tom izjavom, reputacija onog ko ju je dao zahteva promišljanje ili otkriće da tu postoji element “ima tu nešto” čine da naprasno počnete da se bavite tim navodom.
Tako sam se najzad otkačio od obale i poslušao Kaleidoscope mimo one dve numere.
Nastavite sa čitanjem… “Tradicija kroz prizmu psihodeličnog kaleidoskopa”


