Lucidan dečko

Ako ste redovan posetilac Suštine pasijansa, dobro znate koliko volimo muziku Davida Bowieja; nijedno drugo ime nije toliko puta upotrebljeno u ovoj rubrici. Štaviše, spontano smo otkrili da ta muzika najčvršći zajednički imenitelj različitih ukusa, navika i sklonosti osmorice Samuraja Skoja. I zato smo o Čoveku Koji Je Bio Umetnost govorili iz različitih aspekata, uvek potičući mogućnost da ostaje još nešto što se može otkriti i dodati u građevinu poštovanja prema tom opusu.

Voleo bih da vam ovog puta skrenem pažnju na fantastičnu sposobnost Davida Bowiea da izabere perfektne muzičke saradnike, takve koji će ostaviti trag koji prevazilazi autorski momenat, a da pritom niko nikome ne narušava integritet. Kao ilustraciju tog pogleda, iz arhive vadim numeru za koju se većina poštovalaca muzike Davida Bowiea bez zadrške slaže da je reč o jednom od najluđih instrumentalnih trenutaka u njegovoj veličanstvenoj muzičkoj zaostavštini.

Na stranu što je ovo jedna od najluđih solo partitura u istoriji rock muzike… Možete li poverovati da je ovo snimljeno iz cuga?

Nastavite sa čitanjem… “Lucidan dečko”

Choctaw Hayride

Više puta smo u različitim kontekstima pominjali bluegrass, pa je vreme da taj ženr malo bliže objasnimo. U pitanju je tradicionalna muzika bliska countryju koja vuče korene iz postojbina prvih doseljenika na novi kontinent(Englezi, Irci, Škoti). Normalno, tokom vremena je modifikovana, ali je njena suština ostala ista – zajednički se odsvira tema, a posle toga se muzičari upuštaju u samostalnu ili kolektivnu imrovizaciju kako bi pokazali svoje umeće koristeći dobro poznate instrumente(violina, gitara, neka od tambura…). Po tome podseća na džez.

Nastavite sa čitanjem… “Choctaw Hayride”

Ciganska posla

Čini mi se da do sada nismo putovali u New Mexico, ali smo često zalazili u njihov komšiluk. To je jedna od saveznih država u SAD koju ponajbolje znamo iz stripova i kaubojskih filmova. Okružuju je Arizona, Juta, Kolorado i Teksas, a na jugu se graniči sa Meksikom. Postojbina je poznatih indijanskih plemena Apači, Pueblo i Navaho.

Ako posle ovakvog uvoda očekujete da vam zasviraju marijači ili nešto slično, odmah da vam kažem da se to neće desiti.

E, tako.

Nastavite sa čitanjem… “Ciganska posla”

Skini medalje i napuni sale

Juče je bio rođendan Johanna Von B Štulssona, apatrida koji obožava Homera, Broza i mali fudbal. A sutra je novi dan, onakav kakav dan na Plavom Kamičku obično bude.

Veliki pozdrav svim ljubiteljima demagogije 21. veka. Uz iskrenu želju da najzad i sami saznaju da je njihovo ponašanje opisano još pre 35 godina u najboljem lamentu Yu rocka.

Nastavite sa čitanjem… “Skini medalje i napuni sale”

Samo si ti usamljena

Mnogo radova meni dragih muzičara sam propustio da preslušam. U vreme kada su mi se motali po glavi, nisam imao dovoljno novca. Kasnije, bilo je važnijih stvari od slušanja muzike – ženidba, pravljenje doma, deca, posao od jutra do sutra… Zbog svega toga J.D. Souther nikada nije dobio moju pažnju kakvu je zaslužio.

Vreme je da ispravim tu grešku.

Nastavite sa čitanjem… “Samo si ti usamljena”

Četiri vetra

Znate li ko je bio Jethro Tull? U engleskim analima ostaće zapisan kao poljoprivrednik koji je bio lucidan, pa je izmislio sejalicu koju su vukli konji. Za svoga života nije ni slutio da će njegovo ime, tri veka kasnije, proslaviti istoimena britanska grupa koja će biti velikim slovima upisana u sve rock enciklopedije.

Pred kraj Tullovog života, za vreme Engleskog građanskog rata (1642-1651), pojavio se politički pokret The Levellers.

Nastavite sa čitanjem… “Četiri vetra”

Ti si moj dom

Ponekad omoti albuma znaju da me itekako zavaraju. Kada sam video onaj za album Amande Shires, prvo što sam pomislio bilo je: Evo još jedne američke seljančice koja peva country i folk. I tu bi se priča sa njom završila da u jednom trenutku naš omiljeni Radio Paradajz nije pustio jednu od njenih pesama.

Jasno, pesma mi se dopala na prvo slušanje, pa sam pomislio da ne bi bilo zgoreg da potražim još neku.

Nastavite sa čitanjem… “Ti si moj dom”

Ne umem da čitam

Neki umeju da čitaju, ali ne čine to.
I to je mnogo gore nego da ne umeju da čitaju.

Dete koje ne čita je odrasli koji ne razmišlja. Odrasli koji ne razmišlja može da postane baraba, kriminalac ili mediokritet. Koji je od ta tri ishoda najgori, prosudite sami. Pomoći će ako se malo osvrnete oko sebe, pažljivo posmatrajući.

Danas slušamo muziku koja nije za one koji misle da je čitanje izlišno ili pak prevaziđeno.

Ponekad zaboli to što ne čitam kao nekad. Mada me mnogo više bole oni oko mene koji ne čitaju, a nemaju ni nameru.

Nastavite sa čitanjem… “Ne umem da čitam”