Valerie

Verujem da nema osobe koja nije iskusila posledice preteranog konzumiranja alkohola. Nekada je u pitanju test dokle sa njim može da se ide, nekada se pijanstvo desi slučajno “jer se otvorila dizna”, ali su poledice iste – niko se posle toga ne oseća dobro, kako fizički, tako i psi’ćki. Jednom rečju – odvratno iskustvo.

U slučaju da ne umete da stisnete kočnicu kada je alkohol u pitanju, bolje vam je da uopšte ne pijete. Time činite uslugu prvenstveno sebi, pa posle okruženju u kome živite. Na stranu što smanjujete mogućnost da napravite neku glupost koje nećete ni da se setite.

A posledice će da vas prati ostatak života.

Nastavite sa čitanjem… “Valerie”

Samo navali, jogunasto dete

Razni ljudi su jogunasti. Neki iz obesti, neki iz dosade. Neki su bolesni, ali nećemo danas o njima.

Više puta do sada, čudom smo se čudili kako u ovoj rubrici nikad do sad nismo pomenuli ovog ili onog. Nakon jednog interesantnog, mada pomalo bizarnog eksperimenta koji sam sproveo nad svojom fonotekom, mislim da imam odgovor na to zašto do sada, recimo, nikad nismo pomenuli grupu Kansas. Nismo se asocirali na njih, brate, nisu nam pali na pamet. A onoliko dobre muzike. Pa ko će sve da stigne… Ali, zna se: strpljen, spašen.

I to je sve.

Nastavite sa čitanjem… “Samo navali, jogunasto dete”

Zlatni komad

Da nije ženskih podlistaka u novinama, nikada ne bih saznao šta je čoker. To je uska ogrlica koja je pripijena uz vrat, a može da bude napravljena od najrazličitijih materijala. Normalno, žene su ih odmah prigrlile kao modni detalj, ne mareći mnogo oko njihove simbolike. Za Maneta i njegove savremenike, čoker u vidu tanke crne tkanine oko vrata bio je obeležje prostitutke, što je ovekovečio na svojoj poznatoj slici Olympia. Edgar Degas, pak, čokere koristi na svojim balerinama da bi naglasio njihovu gracioznost i razigranost.

Danas novine pišu da čokeri nisu više u modi. Pojavili su se novi kupaći kostimi koji će im oteti slavu.

Nastavite sa čitanjem… “Zlatni komad”

Budale

“Niko nije prorok u svom selu” je rečenica koju smo skloni da pripisujemo našim narodnim mudrovanjima. Mali broj nas zna da ova rečenica ima poslovični status u mnogim jezicima, a odnosi se na Isusa iz Nazareta kome se pripisuje, sa manjim ili većim varijacijama, u svim jevanđeljima. Navodno, bila je upućena ljudima iz njegovog rodnog mesta jer ga nisu priznavali kao proroka.

Današnjim muzičarima, a neki od njih i jesu u neku ruku proroci, često se dešava da uspeh postignu tamo gde ga ne očekuju.

Nastavite sa čitanjem… “Budale”

Računam na tebe

Ispijanje jutarnje Nesice je već godinama unazad postao pravi ritual za Juniora i mene. To je prilika da se ispričamo, jer ko zna da li ćemo ponovo da se sretnemo u toku dana – svako od nas ide sopstvenim putem. Postoji i prećutni dogovor među nama: on bira muziku koju ćemo da slušamo dok se rasanjujemo, a ja mutim Nesicu za obojicu.

Jutros me je umlatio sa grupom Muse koje i nije najpogodnija za početak dana, a kada je primetio da ne uživam u njegovom izboru, prešao je na Chrisa de Burgha.

I eto ideje za moj novi tekst.

Nastavite sa čitanjem… “Računam na tebe”