U oktobru 1971. godine Jon Hiseman je raspustio grupu Colosseum. O tome smo već nadugačko i naširoko pisali u više navrata. Kako se radilo o spektakularnoj grupi u kojoj su svirali sve odredom muzički asovi, bilo je samo pitanje trenutka kada će se upustiti u neke nove poduhvate. Bas gitarista Tony Reeves i klavijaturista Dave Greenslade su došli na pomalo čudnu i originalnu ideju. Napraviće grupu koja će imati dvojicu klavijaturista uz ritam sekciju.
Znači, bez gitare kao tradicionalnog solo instrumenta.
Nazvali su je Greenslade. Valjda im je ime dobro zvučalo, a i kada ste čuli da se grupa zove po bas gitaristi. ![]()
Postavu su upotpunili iskusni muzičari. Klavijaturista Dave Lowson je već radio sa nekim interesantnim grupama (The Web, Episode Six, The Alan Bown Set), a monstruozni bubnjar Andrew McCulloch, posle kratkog zadržavanja kod Manfreda Manna završio je u King Crimsonu!
U vreme kada su britanskom progresivnom scenom dominirali Yes, ELP, Genesis, King Crimson… Greenslade su ponudili nešto sasvim drugačije. Njihova muzika je bila kombinacija rocka, jazza, bluesa, elemenata popa i progresive koju je teško opisati, upakovana su veoma kreativne aranžmane i sa čestim promenama tempa. Ako ste već pustili klip, vrlo je ilustrativno kakva im je bila struktura većine pesama. A za razliku od pomenute žanrovske bratije, koja se utrkivala čije kompozicije će da budu duže i kompleksnije, one su bile kratke i bez dugih soliranja.
Za četiri godine izdali su isto toliko studijskih albuma. Iako ih još uvek sve imam na vinilu, ne smatram ih vrhunskim: ovakva vrsta grupe uvek najbolje funkcioniše na koncertima. Naročito ne podnosim pesme sa pevanjem – Lawson ima slab i iritantan glas koji samo odvlači pažnju od muzike. No, oko grupe se stvorilo dosta čvrsto sledbeništvo koje ju i danas uzdiže u nebesa.
Najveći komercijalni uspeh grupe je, inače odlična tema, “Gangsters“, koja je upotrebljena za istoimenu BBC seriju.
Imalo bi tu još koješta da se priča, pa ćemo o tome neki drugi put. Najbolje je da potrošite malo svog vremena prateći hiperlinkove, jer ćete pročitati mnogo zanimljivih stvari o svim pomenutim muzičarima. A ako se još odvažite da sami istražujete, bićete nagrađeni kvalitetnom, a neobičnom muzikom.
Posle svih ovih godina slušanja Greensladea, imam utisak da mi bolje zvuče danas nego nekada. ![]()
Logo im je radio Roger Dean, kao i omote…
Roger Dean je radio logo i omote prva dva albuma. Na trećem je fotka, a za četvrti su promenili majstora. Novi je bio Patrick Woodroffe – sa njim je Dave Greenslade objavio knjigu/dvostruki album The Pentateuch of the Cosmogony. Fantastične ilustracije, muzika je onako, instrumentalna, prati tekst.
Kako to izgleda može da se vidi na linku https://vinyllpvault.blogspot.com/2015/02/dave-greenslade-pentateuch-of-cosmogony.html.
Ako hoćeš da je držiš u ruci i listaš moraćeš da navratiš do mene. 😉