Vazduh

Somnabulizam, Ŕta li?

Ah, kako divno mesto za posmatranje okoline. Ili joÅ” bolje, da se ne posmatra. Da se lepo zažmuri i uživa u prolećnom suncu. Da se razmiÅ”lja o nečemu ili joÅ” bolje da se ne razmiÅ”lja ni o čemu. Da se koristi ova Å”arena ladovina, taman da ne bije svetlost, a možda se u’vati bojica. Vetrić prolećni, liŔće mu se raduje. Ah.

A lokacija idealna. Lep položaj da se zavali čovek. To Å”to priroda uradi, to ne mož’ niko. Ima čak i fina grana da se podmetne pod glavu. Jen Von HasankkĆ„t de fon d’Addarioriƶnshaftenson hrabro pomisli: ā€œE, sad bi mi i Tom Sojer pozavideoā€.

Tri grane ispod leđa su se fino ukrÅ”tale i davale dobru potporu da se čovek izvali, stavi Å”ake ispod glave i pusti misli na otavu.

Jen zamiÅ”li scenu iz starih filmova, beÅ”e l’ valjda američkih, gde su egipatske vladare predstavljali kako leže na kaučima, raspravljaju o neču jako bitnom, a pored stoje dva-tri roba i granama sa ogromnim liŔćem talasaju vazduh. Jen se lagodno nasmeÅ”i.

Al’ čovek ne bi bio proklet kad bi mogao da uživao u ovoj situaciji. Misli ga nateraÅ”e da se priseti sinoćnih događaja i briga koje ga tiÅ”te. Briga koje ima od ranije i novih, nastalih baÅ” sinoć tokom i nakon mučnog telefonskog razgovora sa Đurađem TalaÅ”evićem, koordinatorom programa za zaÅ”titu svedoka Baobab – verovatno mu je prava kroÅ”nja pod zemljom, jer ovo Å”to se inače naziva kroÅ”njom viÅ”e liči na koren drveta.u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala.

ā€œKako taj čovek ume da me iznerviraā€, pomisli Jen Von HasankkĆ„t de fon d’Addarioriƶnshaftenson, ā€œTo je umetnost. Umetnost.ā€

Jen se promeÅ”kolji u kroÅ”nji, pokuÅ”avajući da otera te misli. Ispusti joÅ” jedan uzdah, ali on kao da je vratio sećanje na sinoćni dogaÅ”aj.

ā€œI čudim se sam sebi kako već na takve stvari nisam navikao. I kako sam uopÅ”te uspeo sinoć da zaspim. I kako ne uspevam da oteram te misli ni sad kad sam se probudio? I kako to da sam se ovde probudio?ā€

Jen Von HasankkĆ„t de fon d’Addarioriƶnshaftenson se trgnuo i umalo pao s grane. Tek sad je pogledao oko sebe i zbilja utvrdio gde se nalazi.

– Otkud ja ovde!?