
VeÄa fotografija je ovde.
I ne, ova fotografija nije Å”kart, veÄ flagrantno izvedena silueta. ZaleÄina priÄe je prosta i, nažalost, banalna: bilo kakvo fotografisanje živih elektriÄnih svirki u kikindskom pozoriÅ”tu je popriliÄna agonija. ElektriÄne instalacije su dotrajale i neodgovarajuÄe za danaÅ”nje zahteve, pa tehniÄari ne smeju da podignu reglere svetla do kraja jer se odmah pojavljuje interferentno brujanje u ozvuÄenju. Posledica je da na sceni uvek vlada polumrak, a svetlo je Äesto veoma neodgovarajuÄe. Kada je reÄ o celoveÄernjem fotografisanju: agonija.
MeÄutim, trik je u tome da se nedostaci u okruženju nekako pretvore u komparativnu prednost. Osim saznanja da je manje-viÅ”e nemoguÄe da imam problema sa prejakim svetlom (ta druga krajnost je Äak i gora!), ponekad se zgodi prilika da izvedem poneku atipiÄnu fotografiju, poput silueta. I baÅ” ih imam dosta sa ovog festivala.
Delta Blues Gang je energiÄna skupina priliÄno originalnih bluzera iz Pule. Njihov nastup nije samo (odliÄno) prangijanje, veÄ i Å”ou za gledanje: to pogotovo važi za frontmena Kristijana Kajteza, koji pazi na svaki detalj svog izgleda. Cele veÄeri sam pokuÅ”avao da uhvatim dobru siluetu i najzad mi je uspelo tako da ne moram niÅ”ta da menjam ā iz siluete probija taÄno toliko svetla u tragu da se može razaznati poneki detalj. To je to.

Imam mnogo fotki sa Jazz & Blues festivala u Kikindi. Äak sam jesenas doživeo Äast da me na poÄetku i kraju svirke oba dana, uz navoÄenje sponzora, pomenu u zahvalnici kao vrednog foto-arhivatora… ![]()
![]()
![]()