Danas bi joj bilo trideset.
Spavaj, anđele.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Danas bi joj bilo trideset.
Spavaj, anđele.
A sad jedan sport koji bi valjalo upražnjavati barem subotom.
S obzirom na to da je fudbal, onaj “pravi”, odavno postao lakrdija, mamac za dokone stvorove i predmet ekspertskih analiza raznih budala, možda bi ga trebalo zameniti nečim nalik ovome.
Da mi ne bude zamereno: projekat “jedna na dan”, između ostalog, služi i da usput naučim nešto. A sad kad sam pribavio adapter za ruske objektive na japanskom digitalcu, ima da se oderem od učenja. Mlataram okolo i ne mogu da odolim osećaju koji me je obuzeo tek nekoliko puta u životu, uvek u vezi sa fotografijom ili filmom.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-75): 13. septembar 2013.”
Kažu ljudi, i mislim da su u pravu, da je sažeto izražavanje odlika genija. E sad, neću da dangubim objašnjavajući vam u čemu je genijalnost Andyja Partridgea, uostalom o tome ste mogli da naučite ili se podsetite pre nekoliko dana. Ovog puta, šljas-tehnikom objašnjeno kako je tekla evolucija rock’n’rolla od pedesetih do osamdesetih.
Ono posle je svakako bio samo postmoderni odjek rečenog nasleđa, pa nema veze što fali u ovom kratkom i nadasve preciznom izlaganju.
Stigla nova igračka!
Zapravo, nije to igračka sama po sebi, nego sokoćalo koje pomaže angažmanu postojećih igračaka: pribavio sam adapter koji omogućava korišćenje objektiva sa navojem M42 na Canon EOS fotoaparatima sa EF bajonetom. Turio sam jedan objektiv na adapter, pa sve to natakario na svoj 60D, pa sam brže-bolje krenuo da mlataram po kući. To nije lak posao kad nema informacije o fokusu, a oči vas više ne služe kao nekad, pa ni kompenzacija dioptrije u tražilu ne pomaže. Ali polako, ući ću ja već u štos i tome. Jedna od probnih fotki izgleda ovako:

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-74): 12. septembar 2013.”
Poslednja? Zato što posle ove nijedna više nema smisla. Pazi sad:
Znate li ko su Slow Mo Guys? Oho-ho, imaju oni toga jošte. Daš ljudima kamere od 15.000, 20.000, 25.000 sličica u sekundi, pa da vidiš veselja. ![]()
I što ono reče Valex: pa ko pametan drema u 11 uveče? Pametan niko, ali drema onaj ko je radio k’o konj od 10 do 21, pa mu ni to nije bilo dosta…
Imao sam ideju o fotografiji koju treba da izvedem, ali nije mi se dalo. Dok sam bio slobodan, izgubio sam svetlo, a eksperimentisanje sa slabim svetlom u visini nožnih članaka baš i nije bogzna kakva večernja zabava. I tako, ostao sam bez fotografije za dan, zamalo. A onda sam se podvrgnuo onom starom mentalnom eksperimentu: zadatak ograničen resursima, vremenom i brojevima. Zadao sam sebi da u roku od deset minuta, iz ruke i po slabom svetlu, napravim tri ekspozicije od kojih je bar jedna vredna daljeg čačkanja.
Uspeo sam sa drugim okidanjem i tu sam stao.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-73): 11. septembar 2013.”