Kad mašina poludi

Ponekad izgleda kao da uposlenici jedva čekaj uda se desi neka neobična i nadasve neočekivana okolnost kako bi mogli da prekinu svoj rad, a da ih niko ne opomene zbog toga.

Istina, uvek se nađe jedan koji će nešto i da preduzme (sklonibožeisačuvaj da ih bude više), pa se zabava završi za dva-tri minuta. Ali nema veze: taj intermeco posluži kao mentalna hrana sledećih nekoliko sati kulučenja na suncu.

Utovar nedeljom, 19. maj

Veli jedna poslovica, ko zna čija: pravo znanje počinje onda kad prepoznaš tuđe neznanje.

Samo po sebi, neznanje nije nikakvo zlo: čovek se celog života suočava sa novim stvarima i pojavama i sasvim je normalno da u jednom času ne zna sve o tome što sreće. To je posebno izraženo u današnje vreme, kad se život očigledno pretvara u trku. Problem je, međutim, u tome što srećemo ljude, i nekako mi se čini da ih je sve više, koji kategorički odbijaju da priznaju svoje neznanje o bilo čemu što ih se dotiče. I kao da to nije dovoljno, ne trude se da makar zaustave raspravu, nego glibe u još dublje blato pokušavajući da ostave nekakav utisak.

Nije važno kako izgledaš. Važno je da znaš kad si šef, a zatim -- kad više nisi. Šiljokurani koji misle da su i dalje relevantni verovatno trpe pakao od života.

Zašto li je tako, nikad neću razumeti. Nikad u životu nisam pretrpeo neke loše posledice zato što sam priznao da ne znam dovoljno (ili ništa) o nečemu što je predmet razgovora.

Jeste li skoro imali susret sa nekom sveznajućom huljom?

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 19. maj”

Zbrka u komunikaciji

Ponekad komunikacija zakaže i sve ode u vražju mater. Postoji prikladna pesma za to.

I tako to. Namerno sam izabrao prekinutu verziju, jer to liči na ovo kašnjenje.

Najgore od svega: dešavaće se opet. Većina autora Suštine pasijansa je pod prilično ozbiljnim iskušenjima ovih dana. Svako svoju muku leči, a vremena nema, pa nema.

Izvinjavamo se. Mnogo se izvinjavamo. Vaše razumevanje je lek.