Stotinu aktivnosti na sve strane, valjda je jasno od smanjene aktivnosti na blogu. Valjalo je potruditi se na drugoj strani.
Luka je za mene jedan važan mladi čovek i ja jako poštujem njegovo mišljenje i zahteve. Danas je, uz malu pomoć svojih roditelja, kupio “novo kućište”, to jest novi računar, pa je taj odmah donet kumu na kanal. Instalirao sam operativni sistem i elementarnu zaštitu, a dok sam se ja tako bavio, Luka se bavio mojim sobnim biciklom. Setio sam se da ga nisam davno fotografisao… Pa kad sam već posvetio popodne njegovim potrebama, bio je red da on meni uzvrati poziranjem za fotku dana…

Elem, jesmo drugari i jeste mi kumče, ali nema labavo: neka ga babe i dede uče da okolo teku med i mleko – od mene može da sazna samo da će u životu morati da se izbori za svoje ideje, namere i potrebe. Jednog dana ću ovde preneti kako je jednom tekao jedan žestoki razgovor između Luke i mene. Tada je imao pet godina i tako me je potukao u viteškom nadmudrivanju da sam se oporavljao satima posle toga; uspeo je rečima da izvede ono što ni mnogo starijim od njega ne bi. Tog dana sam naučio da sintagma “naučiti nešto od dece” uopšte nije fraza.


Rekoh “milion puta”, što će dobronamerni čitalac shvatiti kao stilsku figuru – preuveličavanje je primeren način naglašavanja u opuštenom ćaskanju. Međutim, moja briga je ovog puta usmerena na televiziju kao glavni izvor jezičkog smeća. Uz izuzetno retke izuzetke u nekim emisijama na samo nekoliko TV stanica, broj primera lošeg jezika se zaista bliži tom jezivom broju. Te primere je lako hvatati: izaberite bilo koji termin u bilo kom danu i menjajte domaće TV kanale tokom jednog sata. Odgovorno tvrdim: za to vreme ćete čuti najmanje deset izrazito upadljivih jezičkih grešaka. Ako budete pratili neku komercijalnu televiziju u udarnom večernjem terminu, za deset uhvaćenih primera će vam biti potrebno mnogo manje vremena.

