Razglednice iz Paragvaja

Ne bih da tupim o značaju grupe Dire Straits – bili su i ostali jedna od mojih omiljenih grupa iz mladosti. Imao sam prilike da ih gledam na koncertu kada su bili na svom vrhuncu i tu ubitačnu svirku ću pamtiti dok sam živ. Videvši da se ceo njihov koncept vremenom nekako izduvao, Mark Knopfler je učinio mudar, mada se publici činilo, nerazuman potez – rasformirao je grupu i počeo da snima albume za svoju dušu.

Nedugo posle toga imao sam preča posla – podizanje porodice je ozbiljan posao, tako da nije bilo mnogo vremena za muziku, pa ni za Knopflerove radove.

Nastavite sa čitanjem… “Razglednice iz Paragvaja”

39

Još od objavljivanja “Vremeplova” (1895) H. G. Wellsa, ljudi su postali opsednuti putovanjem kroz vreme tako da je ova tema postala opšte mesto u naučno fantastičnim romanima. Normalno, naši životi su puni svakodnevnih grešaka, pa bi ovaj način putovanja bio zgodan da se, sa naknadnom pameću, one isprave i poštedimo se njihovih posledica.

Koliko ovakva ideja raspaljuje maštu, ne moram da pričam.

Nastavite sa čitanjem… “39”

Killing floor

Tokom pedesetih, Čikago nije bio najbolje mesto za život, naročito ako si bio crnac. Teško se opstajalo, a poslovi koje su crnci radili nisu bili ni malo fini. Dobra strana za ljubitelje muzike je da je “čikaška škola bluza” iznedrila brojne poznate autore i vanvremenske pesme koje su se bavile događajima iz njihovih života, što im u tom trenutku nije mnogo pomagalo – i dalje se teško sastavljao kraj s krajem od svakodnevnih poslova, a neka kinta se zarađivala i od večernjih svirki po kafanama.

Tek kada su beli muzičari počeli da sviraju bluz, a to se desilo godinama kasnije, autori su mogli da računaju i na neku lovu od tantijema.

Nastavite sa čitanjem… “Killing floor”

Raviole

Negde u vreme kada se Led Zeppelin spremao da poleti, pojavila se i grupa neobičnog imena – Audience (publika). Tadašnje novine su ih svrstavale u art rock, a kritičari su ih hvalili na sva usta. Šta to vredi kada se do inostranih ploča dolazilo sa zakašnjenjem, a nije bilo dovoljno love ni za kupovinu Zeppelina.

Morali su da pričekaju neko drugo vreme.

Nastavite sa čitanjem… “Raviole”

Najveća ljubav

Često se dešava da se kolaboracije i najvećih muzičara, uprkos dobroj volji i entuzijazmu svih umešanih u proces, završe katastrofalno. No, ima i izuzetaka, kada sve protekne tako glatko da je finalni proizvod prava milina slušati.

Čini mi se da je da je jedina tajna u tome da se autori međusobno “osete” na pravi način.

Nastavite sa čitanjem… “Najveća ljubav”

Male bele laži

Laganje je tvrdnja koja je suprotna istini i svakodnevno je prisutna u našim životima. Motivi za laganjem su različiti, o tome je napisano bezbroj knjiga i naučnih radova, pa neću pogrešiti ako kažem da lažima ljudi pribegavaju u trenucima kada im se čini da su one rešenje u situacijama kada se suočavaju sa svojim greškama ili lošim izborima. Laganjem drugih, lažemo i sebe, a prividna korist od tog postupka ostaje to što jeste – privid.

Istina, ma kakva bila, obično se sazna.

Nastavite sa čitanjem… “Male bele laži”

Mrtvorođenče

Komentarišući dane provedene u grupi Asia, Carl Palmer je zaključio kako niko od članova te supergrupe nije očekivao toliko veliki uspeh. “Bili smo engleska grupa koja nije zvučala američki, a singlovi su nam postali popularni i ušli smo u arenu stadionskog rocka. Sofisticirana muzika koju smo izvodili odjednom je pronašla put do publike.”

Uprkos tome, stvari se nisu odvijale pravolinijski, kako bi se očekivalo.

Nastavite sa čitanjem… “Mrtvorođenče”

Gladni duh

Budistički krug preporoda je komplikovan proces. Zasnovan je na potrebi da se bude što bolja osoba u svakome od života, da se u njima čine dobre stvari i da se pojedinac oslobodi žudnje kako bi došao do nirvane. Ovo, normalno, nije ni malo lako, pa se rađamo iznova i iznova (reinkarnacija), sve do trenutka kada uspemo da se otarasimo ovozemaljskih gadosti i iskupimo se.

To je tačka preporoda u kojoj možeš da završiš kao bog (ređe), ali i kao gladni duh – to su oni koji su požudni, pohlepni i proždljivi, pa će ceo novi život provesti u potrazi za još jačim senzacijama. Takve kroz život vodi nagon, a ne glava.

Nastavite sa čitanjem… “Gladni duh”

Raštimovano

Nedavno sam poslao rođendansku čestitku prijatelju koji je zaokružio još jednu deceniju. Zahvalio mi se i samo kratko prokomentarisao: “Kad pre stigosmo dovde, jebote…” I stvarno, kao da je bilo juče, setio sam se brojnih neprospavanih noći iz studentskih dana u njegovoj sobi. Kafane, naš drugi fakultet, zatvarale su se u 23 sata, a ako je ostalo nešto nedorečeno posle fajronta, program se nastavljao kod nekoga od nas. U polumraku njegove sobe, dok je u nevreme kuvao kafu kako bismo ostali budni, redovno sam posezao za pločom na čijem omotu je pisalo Brasilian Mood.

A topli zvuk saksofona Stana Getza bi nas vodio dalje kroz noć.

Nastavite sa čitanjem… “Raštimovano”