Borba za tebe

Ime Grega Laswella se sporadično pojavljivalo po songwriterskim portalima dovoljno dugo da ga primetim. No, nisam se ni malo trznuo, jer takvih tipova napolju ima koliko hoćeš, a često se dešava da posle slušanja nekoga od njih i čitanja recenzije pesama i albuma pomislim da smo pisac afirmativnog teksta i ja slušali potpuno različite stvari. No, Laswellovo ime se poslednjih nekoliko godina počelo često viđati i na odjavnim špicama jako popularnih američkih serija, što mi je na neki način sugerisalo da oko njegove muzike ima nečega.

Znam da to može da bude samo navlakuša, jer producenti serija ne žele da plaćaju autorska prava viđenim autorima, al’ pomislih da nemam šta da izgubim sem malo slobodnog vremena.

Nastavite sa čitanjem… “Borba za tebe”

Poskoči i osvrni se oko sebe

U balkanskom mentalnom sklopu uloga “desne ruke” je, najčešće, potcenjena. Umesto da hvale takvog čoveka koji je nekome dobar prijatelj i oslonac u bilo kakvom poslu, dokoni kibiceri će cinično komentarisati: “Nije dovoljno dobar da bude glavni.”

U muzičkom svetu mnoge “desne ruke” su u dugogodišnjoj simbiozi sa glavnim gazdama, a nije retkost da imaju i paralelnu, sopstvenu, karijeru.

Nastavite sa čitanjem… “Poskoči i osvrni se oko sebe”

Santiago

Svi se nerado sećamo 1999. godine. Znamo i zašto. Neki današnji Samuraji su, poput mene, izigravali “legitimne ciljeve” u odbrani Otadžbine po ko zna kakvim budžacima, ali smo se, srećom, iz te zajebancije svi vratili u komadu. Doduše, patio sam zbog gubitka već ugovorenog posla koji bi mi u tom trenutku doneo bar par desetina hiljada u čvrstoj valuti, ali sam bio srećan — glava bila na ramenima.

Povratak u realnost nije bio lak i jednostavan. Niko se ne oseća prijatno kada mu je na telu nacrtana meta. Green with envy

Nastavite sa čitanjem… “Santiago”

Jedva čekam da odeš iz kuće

Muškarce često bije glas da su na neki način aljkavi i da ostavljaju iza sebe haos u kući. Iako ne spadam u takve, potpuno razumem žene koje jedan deo svog dana provode raspremajući za svojim voljenim bićem. Nije im lako, verujem da su često zbog toga razdražljive i besne,ali šta se sada tu može – same su ih birale. Nyah-Nyah

Može li se oko svega pomenutog ispevati pesma? Može, naravno, i to ne tako trivijalna kako bi moglo da se nasluti kada je ovakva tema u pitanju.

Nastavite sa čitanjem… “Jedva čekam da odeš iz kuće”

50 načina da napustiš ljubavnika

Nedavno sam na nekom portalu čitao recenziju poslednjeg albuma Stranger to Stranger (2016) Paula Simona. Očigledno mlađani autor teksta nije imao nekih zamerki ovom, inače odličnom, ostvarenju, ali je potpuno uprskao motku rečenicom koja je trebalo da bude poenta na kraju teksta. A ona, otprilike, glasi: “Ovo je muzika koju slušaju matorci.”

Izgleda mi da mu je bilo mrsko da sasluša i ostatak Simonovog velikog i kvalitetnog opusa, pa je nasumično ispalio metak u njega, ne shvatajući da je pogodio sopstvenu nogu.

Nastavite sa čitanjem… “50 načina da napustiš ljubavnika”

Reka

Optimisti među nama svakodnevno govore da živimo u vremenu velikih promena i da zbog toga trebalo da budemo srećni jer nas čeka svetla budućnost. Nemam ništa protiv takvog pristupa, ali imam par amandmana. Velike promene traju predugo za moj ukus, a svima nama je, očigledno, sve gore.

Zbog toga se neprestano pitam: zašto smo uopšte išta menjali kada nam je već bilo dobro?

Nastavite sa čitanjem… “Reka”

Conquistadora

Nedavno je neko moje društvo odlučilo da napravi žurku. Party smile Kao u stara vremena, rekli su, što je podrazumevalo puno toga na šta nekada nismo morali da obraćamo pažnju: osloboditi se dece, unučića, posle, mobilnih telefona… Nekadašnje ribetine su demonstrirale zavidnu veštinu u pripremanju mezetluka, a višak vremena su provele u doterivanju stylinga – svaka od njih se potrudila da pokuša da izbriše makar deceniju iz krštenice. Girl

Muški su, za razliku od njih, bili uobičajeno nemarni, sretni što su se oslobodili odela i kravata. Boy Cuganje nam je slabo išlo – nema te jetre koja će da se podmladi. Sick smile

Nastavite sa čitanjem… “Conquistadora”

Boli

Ne mogavši da se izbori sa ćorsokakom u koji su, krajem sedamdesetih, sve grupe simfonijskog rocka upale pod agresivnim pritiskom punka i new wavea, grupa Emerson, Lake & Palmer je 1978. godine rešila da napravi predah. Bila je to dobra prilika da Greg Lake, pevač moćnog glasa, krene u solističku karijeru. Kako je na svakom od albuma matične grupe on imao autorsku pesmu koja je odudarala od ostalog repertoara koji su svirali, publika je već bila spremna na set grandioznih balada koje se pamte.

Lake je imao sasvim nešto drugo na pameti.

Nastavite sa čitanjem… “Boli”

Ona je žena

U mladosti entuzijazma nikada ne nedostaje, a neke od stvari koje tada uradimo graniče se sa ludošću. Dobo pamtim jednu od njih koju su moji prijatelji uradili – seli su u rasklimatani Spaček i uputili se ka Ujedinjenom Kraljevstvu. Želeli su da osete duh rock & rolla na licu mesta i donesu nešto muzike za degustaciju.

Bila je 1975. godina, stega Partije je već bila popustila, a zakasneli duh promena koje su se u svetu već desile nekoliko godina ranije prosto je pozivao na ovakvu avanturu.

Nastavite sa čitanjem… “Ona je žena”