Kada su Sir Georgea Martina upitali zašto je potpisao ugovor sa Beatlesima, neočekivano je odgovorio: Zato jer mi se svideo njihov smisao za humor.
Sve ostalo što se dešavalo tokom njihove saradnje danas je muzička istorija ispisana zlatnim slovima.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Kada su Sir Georgea Martina upitali zašto je potpisao ugovor sa Beatlesima, neočekivano je odgovorio: Zato jer mi se svideo njihov smisao za humor.
Sve ostalo što se dešavalo tokom njihove saradnje danas je muzička istorija ispisana zlatnim slovima.
– Ćale, kakva ti je to bleja…
– A?
– Тi se vozikaju kolima, slušaju muziku i bleje jer im je dosadno…
Junior je bio sasvim u pravu. ![]()
![]()
Vožnja automobilom traži koncentraciju, a najgore što sebi možete da učinite je da nasnimite omiljenu muziku koja će da se vrti u pozadini. Onda od koncetracije nema ništa, a šansa da se zakucate u nešto baš tvrdo & neprijatno se eksponencijalno povećava. Slaba je to uteha kada se dođe u stadijum da se leče posledice.
Odavno sam napravio kompromis – trudim se da mi u automobilu svira nešto što volim, a u šta ne moram da se udubljujem. Kompilacije funka/soula, a da ne poznajem izvođače su se, iskustveno, pokazale kao dobitna kombinacija. Prihvatiš zdravo-za-gotovo i pičiš…
Svakodnevno se trudimo da na stranicama bloga govorimo o muzici koju izvode majstori i velemajstori, što nije ni malo lako. Ukusi su različiti i ne očekujemo da svi budu zadovoljni, a šetanje kroz žanrove ne mora svakome da se svidi.
Ponekad zasviramo i za sebe, jer ovakav majstorluk se retko viđa.
So let’s leave it alone, ’cause we can’t see eye to eye
There ain’t no good guy, there ain’t no bad guy
There’s only you and me and we just disagree
Pucanje veza i razvodi brakova su danas postali uobičajena stvar. Ljudi, barem kod nas, sve su više nezadovoljni, sve manje je novca, a kada njega nema dovoljno i emocije se ubrzano tope.
Još od vremena kada sam prvi put čuo album The Lady’s Not for Sale (1972), efekat slušanja je uvek isti; razmažem se k’о slina po zidu i upadnem u melanholično raspoloženje. Samo zbog toga je ispao sa spiska albuma koje bih poneo sa sobom na pusto ostrvo.
Jer, čim ga pustite i krene božanstvena pesma “My Crew“, jasno je da bi u takvim, hipotetičkim okolnostima, samo odmogao.
Znate li nekoga ko piše svoj dnevnik? Ja znam i prosto ne mogu da verujem da ga još piše – više od 40 godina!
Skidam kapu zbog upornosti.
Eltona Johna najviše volim kada izvodi žestice – potpuno je razuzdan i uvek me potera da se blesavim po kući. Računam, niko me ne vidi, pa mogu da radim šta hoću. Malo morgen — kroz otvorenu terasu se sasvim dobro čuje šta je na muzičkom meniju, pa me karakterističan zvižduk komšije opominje da treba da treba da provirim napolje i proverim zašto me zove.
Vidim njegovo nasmejano lice i zbog glasne muzike jedva razaznajem šta mi govori.
– Opet slušaš tog pedera! ![]()
Mi “muzičari” na blogu imamo zajedničku tabelu u kojoj proveravamo o čemu smo već pisali. No, dešava nam se, što zbog godina, što zbog različitog razmišljanja o istoj pesmi, da je ponovimo. Ne mari, dobre muzike nikada na odmet. Danas sam bacio pogled na dotičnu tabelu i odmah se pokrio ušima.
Šef je već u par navrata napisao hvalospeve Brianu Augeru, a ja nisam ni reč napisao o jednom od mojih omiljenih singlića svih vremena.
Evo, stidim se i odmah krećem u akciju.
Romantične drame ne spadaju u moj omiljeni filmski žanr. Al’ kada mi je gospođa rekla da su sve njene prijateljice odgledale “Dirty Dancing” i da je film fantastičan, meni je ostalo samo da kapituliram. Dok je ženski deo publike u bioskopskoj sali uzdisao za lepotanom Patrickom Swayzeom, ja sam se samo na trenutke uključivao i “pratio fabulu radnje”.
A ona je pravolinijska i predvidljiva.