Na prvo slušanje pomislio sam da se Elton John nešto zeza. Na drugo, znao sam da nije Elton, ali se pevač/autor svojski potrudio da zvuči baš poput njega. Na treće sam već obratio pažnju na to o čemu peva.
I nije tako loše.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Na prvo slušanje pomislio sam da se Elton John nešto zeza. Na drugo, znao sam da nije Elton, ali se pevač/autor svojski potrudio da zvuči baš poput njega. Na treće sam već obratio pažnju na to o čemu peva.
I nije tako loše.
Z. je bila riba i po koja je obarala s nogu već na prvi pogled. Frajeri su je saletali sa svih strana, a ona je izigravala “ledenu kraljicu”. Važila je za “nedodirljivu”, a sve ostalo je spadalo u domen “vlažnih snova”.
E, takve sam najviše voleo. ![]()
Kada je bogatim muzičkim zvezdama dosadno, oni bi da se malo poigraju. O nekim od zanimljivih eksperimenata već sam pisao, a ovaj današnji je bio poprilično iznenađenje za sve.
Kada se malo pažljivije odsluša, i nije tako loše.
Ime Haile Selasije bilo je poznato svakom građaninu Jugoslavije. Kako i ne bi kada se često pojavljivalo u medijima – bio je jedan od najboljih prijatelja druga Tita. Istovremeno, dotični gospodin je bio car Etiopije i otelovljenje Boga za stanovnike Jamajke.
Priča je baš zapetljana.
Ma šta mislili o Keithu Emersonu, neosporne su dve stvari: imao je svoju viziju muzike koju stvara i izvodi, bez obzira na to da li se nekome dopada, i bio je od malena virtouz na klavijaturama. Čak i danas, kada ima ozbiljne probleme sa motorikom leve ruke, na koncertima je brilijantan.
U njegovu svirku sa The Nice sam se zaljubio još u osnovnoj školi, a grupa ELP je bila još luđa.
Niko od nas ne želi da se priseća vremena kada su nam uvedene “nepravedne i ničim izazvane sankcije”. A tek one inflacije, kada nismo ni znali da pročitamo broj koji se nalazio na novčanicama. Plate od pet maraka da ne pominjem…
Svako se snalazio se kako je ko znao & umeo. Nisam se nalazio među ugroženima, ali nikada neću zaboraviti dve stvari: ono što se prodavalo kao cigarete bilo je odvratno za konzumiranje, a nove muzike nije bilo ni za lek.
Možete li da zamislite kako je mogao da se oseća zavisnik poput mene?
Za The Traveling Wilburys mogu slobodno da tvrdim da su bili najveća supergrupa svih vremena koja se ikada okupila. Razlog je sasvim jednostavan – njeni članovi su bili Roy Orbinson, Tom Petty, George Harrison, Jeff Lyne i Bob Dylan, sve same muzičke legende koje su i do tada imale fantastične karijere.
Ima li neko primedbi? Nema. ![]()
Kao SF fanatik i poštovalac lika & dela Ridleya Scotta, nisam mogao da odolim njegovom novom filmu “The Martian“. Iliti Marsovac, po naški. Rezultat nije loš, mada mi se čini da je literarni predložak po kome je pisan scenario mnogo bolji. Film drastično pada u drugom satu zbog preterane melodramatičnosti i nepotrebnog busanja u američke grudi.
Izbor muzike je definitivno loš – sve neki buđavi disko iz sedamdesetih koji dobro posluži za par verbalnih fora, ali ništa više.
You’re a very lovely woman
But I think I better turn you down this time.
‘Cause you’ve used all of your charms on me
And I kind of miss the things I left behind.
Otkačiš žensku i… Ništa. Reči su samo izgovor.
U vreme kada sam se upisao u gimnaziju, Elton John je imao 25 godina, četiri odlična studijska albuma iza sebe i uživao je u zasluženom uspehu. Verujem da nije ni slutio šta će ga snaći narednih godina, kada će postati harati velikim koncertnim pozornicama i postati muzičar koga svi znaju.
No, trebalo je prvo maturirati.