
Današnji rad preuzeli smo iz istoimene knjige fotografija koju je Leonard Nimoy objavio 2002. godine.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova

Današnji rad preuzeli smo iz istoimene knjige fotografija koju je Leonard Nimoy objavio 2002. godine.
Desilo vam se – priznajte i nemojte da kažete da nije – da vas je neko nekada iznervirao svojom sistematičnom, ali netaktičnom upotrebom mobilnog telefona. Proizvođači nakazno loših video-klipova (u tu kategoriju spada oko 98% svih koji pokušavaju da snime koncert) posebno su iritirajuća vrta: oni su izgubili sve kriterijume pristojnosti, solidarnosti i drugih pozitivnih socijalnih veština koje su nekada bile uobičajene na koncertima čak i za vreme šutki.
Marky Ramone, drugi bubnjar grupe Ramones (1978-1982 i 1987-1996 – najstariji danas preživeli član), predlaže rešenje za te mamlaze.

Ove sedmice predstavićemo foto radove upravo preminulog Leonarda Nimoya.
Me gettin’ high off the sunshine
Grupa War već je obrađivana na ovim stranama, te se nećemo ponavljati. Reći ćemo vam samo da pogledate kroz prozor, ako već niste napolju po ovom divnom danu, i odvrnete potenciometar za jačinu na vašem muzičkom uređaju.
O, da… Sunce je, samo po sebi, dovoljno da nas uradi, kao što kaže pesma…
Još samo deset meseci do kraja godine. Uz ovakve događaje, ima da prođe kao dlanom o ⊕⊕⊕⊕⊕⊕⊕ (samocenzurisano).
Ako razumete naše motive (otvorene i skrivene), pobude (iskrene i perverzne), ideje (nove i stare), namere (dobre i one manje dobre), svrabove (mentalne i fizičke) i, nadasve, preporuke (važne i obavezne), onda ćete razumeti dve stvari u današnjem utovaru.

Prvo, razumećete zašto umesto uobičajenog prvog komentara postavljamo neuobičajeni citat. Drugo, razumećete zašto ovom citatu ne treba nikakav naknadni mudri komentar, nego je dovoljno izreći samo par kratkih opaski, e po principu jen-dva-tri(-četr)-dosta. Ima i treće, ali nas je ptičica posavetovala da se obuzdamo.
Ja sam napisao govor, ali kao i sudbina mnogih govora, dok sam sedeo i slušao laureate, a posebno Vivaldija, palo mi je nešto na um što nisam napisao i verovatno bi trebalo češće da slušam muziku dok pišem govore. Bez ikakve veze pale su mi skraćenice dve instutucije na pamet: Narodna banka Srbije i Narodna biblioteka Srbije. Obe su en-be-es (NBS). Samo što u onoj može mnogo toga da se devalvira, a u ovoj sve dobija na vrednosti kako vreme prolazi. I zato vam hvala za priliku da vam se svake godine obratim, dok budem u mogućnosti ja ću da vam se obraćam.
Tomislav Nikolić, diplomirani predsednik Srbije,
naučni radnik, kajlokačitelj prvog reda, čuvar ekološkog neba iznad pecare rakije u Bajčetini i, nadasve, dobar i duševan čovek
u obraćanju povodom obeležavanja Dana Narodne biblioteke Srbije, dne 27. februara 2015. godine
Elem:
You can hear the sound
Of the underground trains
You know it feels like distant thunder
Ne, nećemo se direktno uključiti u pljuvačinu onog sivog filma. Podsetićemo se samo jednog ostvarenja na istu temu koje je zaista pomerilo granice u svoje vreme, gde je glavna glumica izgledala kao seks bomba, a ne plašljiva curica, a njen partner ne kao metroseksualac, već kao muškarac u pravom smislu te reči. Jedina veza između oba filma je glas Annie Lennox…
Prepoznajete li neku čudnu aromu u vazduhu? To je aroma februara, onog meseca u godini kada nije sramota biti šizofreničan, jer i sam mesec je takav.
Od demagogije nikom nije loše bilo. Političarima raste popularnost, pa i broj glasača, a narodu sve lepo i šareno. Obe visoke peći železare će raditi koliko već sutra, čim nađemo investitora. A investitor će, ako se ne prijavi niko dovoljno glup, biti država. Samo oni koji je predstavljaju mogu da uposle silne radnike i obrtni kapital/kredit brzo da pretvore u mrtav kapital, sirov lim ili armaturnu građu koja nikom ne treba. Koliko savetnika još treba da platimo, pa da ih poslušamo kad nam kažu da građevinska industrija još nije izašla iz krize i potrebe za sirovinom su male?
Kada se Fijat vraćao u kragujevačku “Zastavu”, jedan od uslova da zadrži radnika bio je da nema seosko imanje, niti neki vid porodičnog biznisa. Jer samo radnik koji nema alternativu redovnoj plati u fabrici jeste radnik koji će da (poštuje posao koji) radi. Možda se toga i setio neko od savetnika, kada su raspisivali konkurs za novi menadžment železare, pa u uslovima za direktora ne stoji klauzula “ne sme da otpušta radnike”…
Vesti o železari su imale ulogu i da zatrpaju vesti o još jednom slavnom porazu na Kosovu – dogovoru da na severu Kosova sude srpske sudije. Al’ niko ne reče po čijim zakonima će suditi, a ako srpski mediji to ne pominju, onda to sigurno nisu srpski zakoni. Treba li još neki savetnik da nas podseti da državu pored imovine/zemlje čine zakonodavna, izvršna i sudska vlast. Koju od tih stvari još uvek imamo na Kosovu, čiju nezavisnost nismo priznali?

No, bitno je da se narod zabavlja i najavljenim investicijama iz bliskog i dalekog nam istoka. Na društvenim mrežama se suze rone za raznim objektima srušenim da bi se postavio neki deo budućeg “vodenog Beograda”, a to što za mnoge od tih objekata suzoronjači ni čuli nisu… nema veze. Uvek smo hrabri da vlast pljujemo “normalno” na društvenim mrežama ili “podignuti” u jutarnjim programima. A brze pruge ćemo dobiti čim shvatimo da su nam nepotrebne, jer koliko nas u Grčku ide vozom i koliko nas bi sutra trebalo u Grčku da ide vozom da bi se ta investicija isplatila.
Malo ti stiska sa lovom, ne znaš šta ćeš i kako ćeš, sve ti o koncu, kad – zazvoni telefon. A ono prijatelj u “Milioneru” traži tvoju pomoć i nudi ti pola zarade…
Nikad ne potcenjuj moć pogrešnog odgovora.
Današnjom fotografijom završavamo još jednu retrospektivu radova Predraga Mijailovića. Za nju autor kaže: “Fotografija je nastala na Avali… Volim da fotografišem u magli, zato što obično doprinese boljoj atmosferi na fotografiji.”
“Fotografija je nastala u Subotici…” kaže Peđa. “Moja dobra prijateljica Olja, koja je fotograf i čije ste fotografije takođe imali priliku da vidite ovde, pomogla mi je u realizaciji. Uradio sam malo dužu ekspoziciju iz ruke kako bi se Olja “utopila” u linije.”