Hajde da se prisetimo nekih davnih kultnih filmova. Nećemo to činiti zato što su oni nekad pružali više realnog uzbuđenja nego ovi danas, već zato što ovi danas pružaju manje realnog uzbuđenja nego oni nekad.
Ne, dragi moji: to nije isto.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Hajde da se prisetimo nekih davnih kultnih filmova. Nećemo to činiti zato što su oni nekad pružali više realnog uzbuđenja nego ovi danas, već zato što ovi danas pružaju manje realnog uzbuđenja nego oni nekad.
Ne, dragi moji: to nije isto.
Hajde da se prisetimo nekih davnih kultnih filmova. Nećemo to činiti zato što su oni nekad više razvijali proces razmišljanja u vama nego ovi danas, već zato što ovi danas više ubijaju procese razmišljanja nego oni nekad.
Ne, dragi moji: to nije isto.
Nastavite sa čitanjem… “Je l’ vi to mene, da ‘prostite, malo…”
Mirror in the bathroom
Please talk free
The door is locked
Just you and me
Pevač i gitarista sastava The Beat, Dave Wakeling, jednom je objasnio kako je nastala ova pesma: “Radio sam na građevini, bilo je zimsko jutro i nije mi se išlo na posao. Počeo sam da pričam sa svojim likom u ogledalu dok sam se brijao i razmišljao o tome kako se samoživost pretvara u narcizam, narcizam u izolaciju, a izolacija ponovo u samoživost, jer većina ljudi koji razgledaju izloge nedeljom zapravo samo proveravaju svoje odraze u staklu…”.
Hajde da se prisetimo nekih davnih kultnih filmova. Nećemo to činiti zato što su oni nekad bili bolji od ovih danas, već zato što su ovi danas gori od onih nekad.
Ne, dragi moji: to nije isto.
Situacija je vanredna! Moramo da sprovedemo hitnu meru spasavanja dobrog raspoloženja voljenog predsednika bratske nam Demokratske Narodne Republike Koreje!
Nastavite sa čitanjem… “Sreća, radovanje, veselje (i šta ono beše četvrto)”
Toliko puta u životu zažalimo zbog stvari koje smo mogli uraditi drugačije, samo da nam je ova sadašnja pamet. Možda gore od toga su samo stvari koje vidimo da dolaze, znamo da će se desiti onako kako ne želimo, ali ne možemo ništa da uradimo povodom toga…
Znam da smo skoro imali All About Eve na repertoaru. No, dobre muzike nikad dosta…
I sit by the harbor
The sea calls to me
I hide in the water
But I need to breath
Lep dan danas, Mockingbird…
Ljudi se dele na one što rade i one što misle. Ja bar tako mislim…
Svakakve nam se misli smutile ove nedelje i u takvom stanju teško je dovoljno se koncentrisati za ozbiljan suvisli uvod. Ima tu finih emocija, al’ su začinjene pogledom u gorku budućnost. Teško da nam drugačije predstoji uz novoizabranog gradonačelnika koji je silne gluposti radio/izjavljivao i u tehničkom sazivu gradske vlasti. Ili kada državna firma pokazuje patriotizam (sic!) poklanjanjem fabrike; kome drugom nego crkvi. Po osnovu ovog čina pravna država bi imala štošta reći oko PDV-a, je l’?
Zatim suptilna(?) reklama nastave veronauke u osnovnoj školi uz jak argument da tu deca konačno nauče kako da se krste, a nastavnik(?) nema pravo da ih upisuje ako zakasne ili ne dođu na nastavu.
Pa onda pokazivač vesele budućnosti u Srbiji. Koliko vam treba vremena da utvrdite na kom smo mestu na ovoj listi?
Shodno tome i najava poskupljenja struje početkom jula. Razlog nije to što je struja godinama unazad jevtina, nego zato što dolazi konkurencija. To je ta liberalizacija tržišta, znači…
Svestan sam da se priča oko ne-vakcinacije dece nikad neće završiti, ali izgleda ni ne jenjava.
Mali filmski omaž nedavnom pomračenju Meseca, uz poznatu temu.
Pitanje svih pitanja: može li guzica broj 38 da stane u pantalone broj 34?
Dakle, da se preslišamo:
Gledali smo ranije slične stvari. Ali ovako nešto nismo. Ovaj lik je klinički slučaj.
Komentar je izlišan.