Možeš ti misliti da ti je život stvoren za zabavu, da će proći u veselju ili dokolici, ali na kraju ne možeš pobeći od sudbine. Ako je za utehu, na tom putu ćeš barem jednom naići na trenutak kada tvoje delo može da ostane zapamćeno, preduzmeš li ga. Pitanje je, samo: hoćeš li prepoznati taj trenutak i hoćeš li ga iskoristiti?
Nikad ne potcenjuj suštinu svog postojanja.

Došla zima, otkud sneg u januaru, tek otkud u februaru, zagudilo, ne zna se ko je čiji i ko je koji. Zna se samo da automobili ne prolaze, helikopteri prolaze, drugovi su se slikali na braniku humanosti i tako pokazali da nema ko drugi to da radi, ali nema veze, važno da se pokaže ko na narod u nevolji misli, ko može svuda da prođe kad niko ne može i ko se žrtvuje zarad visokog cilja, niske strasti, visokog snega, niskog glasa, visokih performansi i niskih moralnih načela.
