Utovar nedeljom, 18. maj

Kada je Petrovac na Mlavi postao Petrovac pod Mlavom mnogi su konačno shvatili da se nešto događa i van Beograda…

Naravno, javili su se oni koji objašnjavaju da je ova kiša nad Srbijom božja kazna zbog najavljenih sankcija pravoslavnoj braći. Bliski su im oni koji tumače da nas onaj odozgo unapred kažnjava za najavljenu povorku. Nisu daleko ni misli da je sve ovo posledica HAARP-a ili nečeg još goreg…

bolje da prikažemo poplavljeno visokonaponsko postrojenje, nego stambene kućeMožda neko pomisli da bi posledice bile blaže da nismo krali građevinski materijal prilikom betoniranja rečnih obala i prilikom izgradnje bedema, ne bi li napravili dodatne stepenice za treći sprat kuće, kojoj još ni prvu ploču nismo postavili.

A decu u školama valja na vreme naučiti kako se pravilno krsti, jer samo molitva može da spase ljude u ovakvim situacijama. Panika, opšta neorganizovanost i nezainteresovanost tu nemaju nikakvog udela. I Civilna zaštita je ionako nepotrebna…

Nadležni kažu “zovite na taj-i-taj broj, pa ćemo doći da vas spasimo”. Zamišljam ljude na krovovima stambenih zgrada, kojima je fiksni telefon ostao nekih deset metara nizvodno, a na mobilnom se ispraznila baterija (“androidi” su je baš gladni).

Možda će da nam pomogne budući veliki investitor iz inostranstva? Dotle se držite. I ljubite bližnje svoje. I kad vas ponekad naljute.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 18. maj”

U(s)pokoj(e)nost u Končiti Vurst

U mojoj se kući oduvek slušala kvalitetna muzika, bluz i džez najviše, ali se ni Dragstor ozbiljne muzike nije preskakao. Pratili su moji matori i Nikolu Karaklajića, kao i sve ostalo što je uz njega išlo. Lepo zvuči, zar ne? Još kad bi bilo istina, gde bi mi bio kraj!

Naravno da svake godine gledam Eurovision Song Contest (u daljem tekstu: Eurosong). Od kad postoje, gledam i polufinala. Obzirom na očekivano nizak kvalitet muzike koju Eurosong nudi, tih nekoliko sati koristim za tradicionalno (da prostite) druženje sa porodicom. Dešava se da me poneka pesma zaintrigira, što se ove godine desilo čak dvaput: prvo je to učinila učinila albanska predstavnica Hersi kao glavno lice pesme za koju mislim da ima dovoljno unutrašnje energije za prevazilaženje takmičenja u kome je učestvovala, da bi me zatim, kao retko kada tokom eurosongovskih šegačenja, kupio gruzijski-a-post-purple-blekmurovski The Shin and Mariko.

Eurosong je nekada bilo prestižno takmičenje čiji su organizatori, presahlih bedara, pažljivo čuvali ono što su mislili da muzika treba da bude. Pobednika su određivali jednako impotentni žiriji, pobeda se priželjkivala, a poraz podnosio uz škrgut zuba. Turci su nam tradicionalno davali dvanaest poena dok su plagijati prethodnih pobednika pokušavali da se na zadnja vrata dokopaju pobede. Sa raspadom Sovjetskog Saveza i širenjem globalnih komunikacija došlo je i do promena u formi Eurosonga: organizaciju je preuzela LGBT populacija, o pobedniku u manjoj ili većoj meri odlučuju glasovi publike, a pobeda i posledična organizacija sledećeg takmičenja je postala noćna mora i najgora kletva svakojakih direktora televizijskih javnih servisa, zbog čega plagijatori i ostale sprdačine sada služe da osiguraju toliko željeni poraz.

Nastavite sa čitanjem… “U(s)pokoj(e)nost u Končiti Vurst”

Zakon akcije i reakcije

Šta biva kad se pobuniš protiv nekog ko je po nečemu drukčiji? Biva da ispadneš glup.

Ovaj prilog posvećujem onim fašističkim pizdama iz DSS-a koje su objavile da će prebrojavati Mađare u Vojvodini koji na javnom mestu govore mađarski.

Šta biva kad se pobuniš protiv nekog ko je po nečemu drukčiji? Biva da ispadneš glup.

Utovar nedeljom, 11. maj

Sa prailno odabranom literaturom i u toaletu možete priuštiti sebi solidno obrazovanje.

ne preporučuje se držanje u rucu; u strahu mogu da ugrizuNe napadajte slepe miševe. Čuvajte ih od sebe i drugih. Ne samo zato što su zakonom zaštićeni i ne samo zato što su korisni i ne samo zato što su lepi, nego i zato što nemate baš nikakvog razloga da ih napadate.

Ako vam i ulete u stan/kuću, biće više zbunjeni i uplašeni od vas. Najbolje je da samo ugasite svetlo (jer im otežava gledanje) i pustite da sami nađu izlaz. To je za njih ionako samo jedna obična, doduše nepoznata, pećina u kojoj nema mnogo toga interesantnog.

I nisu oni krivi što ih ljudi tako zovu (slepi miševi), kad oni vrlo dobro znaju da nisu ni slepi, a ni miševi.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 11. maj”

Utovar nedeljom, 4. maj

Ako danas u 15:05 stanete mirno na jedan minut, lepo od vas.
Ako ne stanete, nikom ništa. Ako ne stanete, nikom ništa.
Ako ne stanete, nikom ništa. Ako ne stanete…

Ako ste dovoljno matori, a imate problem sa sećanjem o ključnim trenucima prošlosti, imaćete problem i sa razumevanjem današnjosti. Ako ne razumete današnjost, budućnost će vas pojesti. I tako, budućnost jede one koji ne paze na iskustva prošlosti.

Budućnost jede one koji ne paze na iskustva prošlosti.

Sasvim druga stvar, i to nam pravi posebne probleme, jeste pitanje ponašanja onih koji brkaju iskustva prošlosti sa življenjem u prošlosti. To nije tako romantično kao što je o tome pevao Ian Anderson, nego je opasno na razne načine. Ako ste čuli one koji pričaju kako smo bolje živeli za Njegovog Vakta (kao što jesmo), uzvratite im pitanjem kako im se dopalo to što smo na kraju ipak morali da platimo ceh kada je svanulo posle te žurke (kao što jesmo). Da smo samo plaćali novcem, pa ni po jada, nego su morale i glave da lete.

Obratite pažnju na reakciju: biće to gestovi koji se protežu od besa do histerije.

Bio je strastveni pecaroš. Upecao je oko dvadeset miliona šarana. A vala, našla mu se na udici i poneka barakuda...Zbog tih glava, mitomanija prošlih vremena treba da ostane upamćena, ali ne kao praksa, nego kao nematerijalni spomenik (kad smo materijalne već prepustili zaboravu) koji će nas možda podsetiti da ovo što nam se sprema može da se završi na mnogo načina, pri čemu se mi više ne pitamo ni oko jednog.

Šta smo naučili? Šta smo naučili? Šta smo naučili?

Šta. Smo. Naučili. To. Smo. I. Zaboravili.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 4. maj”

Utovar nedeljom, 27. april

Ljudi se dele na one što rade i one što misle. Ja bar tako mislim…

Svakakve nam se misli smutile ove nedelje i u takvom stanju teško je dovoljno se koncentrisati za ozbiljan suvisli uvod. Ima tu finih emocija, al’ su začinjene pogledom u gorku budućnost. Teško da nam drugačije predstoji uz novoizabranog gradonačelnika koji je silne gluposti radio/izjavljivao i u tehničkom sazivu gradske vlasti. Ili kada državna firma pokazuje patriotizam (sic!) poklanjanjem fabrike; kome drugom nego crkvi. Po osnovu ovog čina pravna država bi imala štošta reći oko PDV-a, je l’?

ako je jaje na oku, prst nije na čelu!Zatim suptilna(?) reklama nastave veronauke u osnovnoj školi uz jak argument da tu deca konačno nauče kako da se krste, a nastavnik(?) nema pravo da ih upisuje ako zakasne ili ne dođu na nastavu.

Pa onda pokazivač vesele budućnosti u Srbiji. Koliko vam treba vremena da utvrdite na kom smo mestu na ovoj listi?

Shodno tome i najava poskupljenja struje početkom jula. Razlog nije to što je struja godinama unazad jevtina, nego zato što dolazi konkurencija. To je ta liberalizacija tržišta, znači…

Svestan sam da se priča oko ne-vakcinacije dece nikad neće završiti, ali izgleda ni ne jenjava.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 27. april”

Utovar nedeljom, 20. april

Nema mira. Nema pameti. Čak ni tradicija nam više ništa ne znači, a to je zato što ne znamo šta bismo sa njome činili. Uživanje ne dolazi u obzir, jer uživanje je dekadentno.

Bilo je dana kada smo se pitali “kako je moguće da nema nikakvih vesti iz zemlje i sveta”, a onda čeloklep: pa to smo sebi priuštili dan mira od medija. Malo rad, malo porodica, prijatelji, neki hobi, neka zanimljiva knjiga – i polako ode dan na kraju kojeg možeš da kažeš da je vredelo živeti ga. A stvari su se, zapravo, zbivale: jedino što nisu bile zanimljive nikome ko ima sopstveni život da živi.

Uložite snagu da smanjite teret opterećenja sadržajima iz medija

Pravi trik je u tome da prepoznate obrazac ponavljanja petparačke istorije modernog života. A potom, da razumete kako precizno praćenje prevelike količine vesti ne vodi ničemu osim rasipanju vašeg neponovljivog i, samim tim, vrednog vremena. Ako se koja važna vest i desi, saznaćete je a da i niste tragali za njom, upamtite to. Kada je reč o praćenju vesti, manje je više – upamtite to.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 20. april”