Rasprava: Rambo protiv Terminatora

Šta rade superheroji kad se penzionišu? Znao sam jednog što je koristio uglačane sekire da seče drva za zimu, a neki drugi je napravio bašticu i u njoj zalivao kupus.

Sve su to posmatrali oni kojima je važno da se stanje entropije održi što duže, pa su došli na ideju da uspostave debatni klub u kojima će superheroji razmenjivati mišljenja, iskustva i savete.

Ko je ovde u pravu?

Rasprava: Džek Sperou protiv Šreka

Um caruje, snaga dobro dođe. Mada, sve to pada u vodu kad su učesnici u debati ratoborni, pa nemaju sposobnost da prepoznaju egzotiku koja se oko njih pruža u svim pravcima.

Postoji opravdana sumnja da takvo stanje održavaju vladari iz senke, isti oni koji šire teorije zavere o sebi. Najzad, postoji li bolja zaštita nego da se sumnjiva stvar učini namerno sumnjivom?

Ko je ovde u pravu?

Rasprava: Frodo Bagins protiv Harija Potera

U veku u kom je supa iz kesice postala omiljeno jelo iz detinjstva mnogim generacijama, tamo gde instant-pisci nemaju potrebu da održavaju koherentnost unutar svoje skribomanije, nego je potrebno da povlađuju površnom ukusu publike koja se, usput, hvali kako čita knjige, nema mnogo mesta za prave intelektualce.

Ali, ne klonite duhom: intelektualci su i dalje budni; samo su otišli na pivo dok se ostali raspravljaju.

Ko je ovde u pravu?

Mađioničar adolescent

Muka živa: kako biti poseban na sceni? Sto hiljada mađioničara izvodi iste, veoma dosadne trikove. Oni nemaju ni para ni načina da dođu do trikova koje će sami izvoditi, što visove te struke čini nedostižnim za većinu. I šta sad? Kojim argumentom učiniti svoj nastup zanimljivim? Ovaj je odlučio da glumi adolescenta nesigurnog u sebe. I to mu dobro ide.

Izvinjavam se onima koji ne mogu dobro da razumeju šta ovaj dečko govori. Uglavnom, sve zvuči kao da se naglas preslišava. Ostalo može da se pročita sa face.

Manje-više, mogu da poverujem da mu se prvi put zaista desilo da ga je trema dotukla na sceni, da se to dopalo publici i da je mali ukapirao da može da igra na tu kartu.

Идеје остављају траг

Писци научне фантастике, као и сви други творци новог садржаја, могу да се мере бројем идеја по дужном метру дела. Дилетанти имају једну идејицу и развуку је, са понављањем, на петсто страна, на седам дебелих књига, на целу симфонију. На другом крају спектра су они који не постижу да напишу довољно меса око идејног костура.

Нисам рекао да су ови потоњи баш врхунски мајстори, као што нисам рекао ни шта се то мери. Врхунски мајстори га свакако не развлаче, и није им жао да потроше више идеја на једно дело, јер знају да ће им доћи нове. Али, они имају меру, или бар неке идеје провуку неприметно, у позадини, па ко примети примети.

Остају нам несрећници са оног десног краја, који не постижу. Ови јадници се не огреше толико о жанр, колико о тржиште, па им критика пребаци да су много хтели много започели, а ништа нису истерали како треба; да су зарад пласирања својих идеја скроз запоставили радњу и разраду ликова; да има спорих делова; да има пребрзих делова који се тешко прате; да… Nastavite sa čitanjem… “Идеје остављају траг”