Gledaš malo u ljude koji su hodali ovuda pre tebe, pa pomisliš kako bi bilo baš dobro ako bi osetio barem jedan dašak onog što su oni doživeli. Tražiš način da se približiš pravom životu, pa pronađeš nešto što liči na rešenje.
A onda, saznanje te ošamari punom snagom: nije poenta u tome da imaš motocikl.
Nastavite sa čitanjem… “Svođenje životnih planova na one prave”
Do čega sam došao, piše u zaključku. Ovde ne želim da se bavim (nimalo naivnim) pitanjima iz klase neslaganja naziva poglavlja u sadržaju i tekstu, te svrhom ukoričavanja i bibliotečkog skladištenja tzv. radne verzije teze. Pogledajmo tek citate rečenica iz uvodnih napomena i zaključka (delova teksta koji je neko ukoričio i koji ne podležu pitanju plagiranja koje je trenutno u fokusu javnosti) ozabavljenih u maniru
opomena. Iz (ne)p(r)overljivih izvora saznajemo da je spasiocima rečeno da su starci draži od dece; valjda zato što će dete danas-sutra možda početi da razmišlja, a starci su ionako već usmereni da na glasačkom listiću ne gledaju ništa niže od