Kupačice moja! Napravićemo Wi-Fi za torpedo!

hedylamarrAko ste zbunjeni naslovom, ne zameram vam. Objasniću. No, reč je o najviše ponavljanoj vesti prethodne nedelje, a čak sam i ja u svom karantinu od previše posla uspeo da je primim. To znači samo da ste opet gledali TV dnevnik, je li tako?…

Uglavnom, Đenka ubeđuje Mirka Topalovića i Kristinu da se malo skinu zarad umetnosti (“…a nije sramota biti go!”) i onda ih, najzad uverava u ispravnost tako što im pušta inserte iz češkog filma Extase u kome prelepa Hedy Lamarr ne samo da se kupa gola i trči okolo bez gaća, nego i glumi orgazam u krupnom planu. E, tako smo saznali za tu glumicu i za veličinu njenog imanja, e samo zato što se skinula pred kamerama, može biti. Stavili smo je u nišu holivudskih lepotica i – to je bilo to.

A priča je mnogo šira. I tako dolazimo na drugi deo naslova.

Nastavite sa čitanjem… “Kupačice moja! Napravićemo Wi-Fi za torpedo!”

Ništa sirene, a? (Vol. 3)

Zgranut saznanjem da je sve isto kao što je i bilo, a da je ponešto i gore, prepuštam pisanje ovog priloga Glugeniju Svemogućem. Stare priloge ćete naći lako, ako ste već toliko perverzni da se suočavate sa sadašnjošću.

Svoj i izučio nove! Dve susedne zemlje ne, godine nastojanja da. Jedne strane je sve učinio namerno – gde treba ili su na izbore, prisetite. Obeležavanja prvog maja? Možda, da mu je vreme! Prihvate frustracije pri buđenju!

SSSR počela provoditi nacionalizaciju, Broz mali – odnos između dve zemlje! Dvadeset godina kad u Sisku, po završetku krenula nihilistički. Goli otok bio je pet odsto učesnika, misli da osećao nikakvih nelagoda zbog. Da smo bili sigurni da bi tu bilo različito.

Mjktibožju! Pa kak je ovo u autobusima zanimljivo. Oskudica, ali veselje!

Neka prebroji ko može politiku neutralnosti u hladnom ratu… Bilo bez stila i godine maja? Preminuo je koje smo mislili. Sa jutarnje nastave, kao, može – a glupi puk što su nas izvodili… Sabiranja Josipa Broza Tita počele barona Minhauzena u ponudi. Pročitam ponešto od toga, oličene u onoj staroj, njom i ostali građani. Da niko nije smeo, danas samo Srbiji trebalo raditi u Jugoslaviji.

Nastavite sa čitanjem… “Ništa sirene, a? (Vol. 3)”

Hiperbola o…

Ipak, odlučujem da ne kažem na šta sam pomislio kad sam ovo video.
Zato, da pokušam iz drugog ugla.

Ko bi rekao da su žirafe toliko sklone preciznim sportovima?…

Znate kako: ja iskreno ne znam šta je to konzumirao scenarista ovog filma. No, šta god to bilo, ‘oću i ja malo.

Једна од пре: Пета авенија

А у руке Мандушића Вука
свака пушка биће убојита

Ово се отприлике слаже са оном старом причом, коју је свако чуо бар десет пута, да су најбоље слике испадале из старих дрндалица, понајпре из пластичне Смене 8, а откако сам набавио бољу фоткалицу мало мало па неки шкарт.

Звучи као увод у настанак још једног Марфијевог закона, али није. Има то своје разумно објашњење, које уједно објашњава и како се долази до тих закона.

Јефтина и једноставна фоткалица заиста даје добре фотке, али само при добром светлу. Чим се зађе у дебљи лад, да не спомињем подземне пролазе и ноћ, најбоље одустати. Боља фоткалица, наравно, даје исто тако добре (па и боље, ал’ треба уочити нијансе у квалитету) фотке при добром светлу, али може да их направи и при килавом светлу. Може и при неким граничним условима, што срећни власник нове камере баш хоће да проба… и тако створи нешто шкарта.

таксисти неће да се постројавају

Ова фотка има већ девет година, и снимљена је мојим првим дигиталцем, Агфом ЦЛ50 од свега 1,3 мегапиксела (зато и нема линка на већу фотку – погледајте ову у другом прозору па ћете видети колика је), призумирано колико је јадничак могао, еквивалент од неких 115мм.

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: Пета авенија”

Sletanje u stilu impresionizma…

…Mada meni više liči na postmodernistički pristup tumačenju postsovjetskog realizma. Opskurna i nadasve vulgarna asocijacija na elemente epistemoloških analiza kasnije faze rada Vinsenta Van Goga ovde je nehotična, provokativna i na mahove naivna. Katarze nema, jer život je negde drugde.°…

Nastavite sa čitanjem… “Sletanje u stilu impresionizma…”

Utovar nedeljom, 28. april

A sad, mali eksperiment, nedeljom u podne. I to kao zagrevanje za teme koje nas se dotiču.

Nikola Tesla: čovek čija obrtna polja se ne okreću onoliko koliko se on okreće u grobu.– Klanjam se, ekselencijo! – reče portir veselo.
– Moja titula je viša – upozori ga Tesla.
– Visočanstvo? – promuca portir.
– Još viša – reče Tesla.
– Veličanstvo?… – jedva izgovori portir.
– Još viša – hladnokrvno će Tesla.
Tu portir već zaneme, jer za veću titulu nije znao.
– Ja sam Srbin – rastumači Tesla mirno i dostojanstveno.

Dijalog je vođen između Nikole Tesle i portira hotela De La Societee & Encouragement u Parizu, 19. februara 1892. godine.

– * –

Jeste li pročitali? Jeste li pažljivo pročitali?

E, vidite: tu smo gde smo zbog dve vrste magaraca. Onih koji izmisle i napišu ovako nešto i onih koji su spremni u tako nešto da poveruju.

(tnx Slobodan via FB)

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 28. april”