Зен би бизнис

За потребе ове приче Зен де Кок ван дер Берг Бренкелен Брандлихт је седео у кафићу, гледајући како лијепе жене пролазе кроз град, и тек повремено је спуштао поглед над ижврљане папире пред собом. Мрља од кафе је заувек, пепео може да се одува, али надахнуће… наилази! Ево га!

xl1– О, госн Салашевићу, откуд вас! Ајде, седите мало, да вас приупитам нешто.

Салашевић се таман надао да ће проћи непримећен и већ три корака раније је вежбао ноншалантни поглед ка најближој бесконачности, али Зен је то, не промашује га никад.

– Е, Зене де Коче ван дер Берже Бренкелене Брандлихту, нисам очекивао да постојите и ван мојих службених просторија. Некако вас увек тамо виђам.

Све се некако надао да ће проћи само са добардан-довиђења, међутим Зен је већ викао још једну кафу и измицао столицу.

– Е прво да вас похвалим, јасно се чуло које делове презимена сте ми изговорили малим а које великим словом. Свака част, за неког другог би се рекло да је вежбао пред огледалом, али вама то иде тако природно. Глатко. Него… ви се, ако се не варам, разумете у тај сопствер.

Nastavite sa čitanjem… “Зен би бизнис”

A u međuvremenu…

Džordž Fara iznenada progovori: “Molim vas da svi sednete. Mislim da smo predaleko otišli. Hajde, nema potrebe da izgledate tako ljuti, gradonačelniče Hardine, niko od nas nije veleizdajnik.”

“U to me tek morate ubediti.”

Fara se blago osmehnu. “I sami znate da tako ne mislite. Dozvolite mi da nešto kažem.”

Njegove lukave očice se napola zaklopiše, a na glatkoj površini brade presijavao mu se znoj. “Nema svrhe kriti da je Odbor došao do zaključka da se pravo rešenje anakreonskog problema nalazi u onome što će biti obelodanjeno kada se kroz šest dana otvori Kripta.”

“Je li to vaš doprinos ovom pitanju?”

“Da.”

“Da ništa ne preduzimamo, je li tako, već da u tihom spokojstvu i sa punim poverenjem čekamo da deus ex machina iskoči iz Kripte?”

“Ukoliko je lišimo vaše emocionalne frazeologije, upravo bi to bila ideja.”

jedan

Nastavite sa čitanjem… “A u međuvremenu…”

Utovar nedeljom, 22. novembar

Optuživanje svih muslimana za postojanje terorista bi bilo isto kao da optužite sve muzičare za postojanje Justina Biebera.

Današnji utovar nije onakav kakvim biste ga vi hteli. Nemajući kud, napunili smo ga sadržajima koje je neko drugi izmislio, a mi ovde sad samo lopatom prenosimo te sadržaje vama, kiteći se tuđim perjem.

Ali – da malo zastanemo: kakav je to utovar koji biste vi hteli? Da li biste bili spremni da sklopite neki takav?

U zemlji u kojoj se samocenzurišu čak i pozorišne predstave spremljene sa dramskim tekstovima starim 400 godina, poziv na nekakvo uključivanje mozga kao predmet odbrane od ludila više ne pomaže. Ako želite da ostanete slepci, niko nema prava da vam tu želju brani.

Brojgel

A ako bismo vas pozvali da uzmete motke, da ih zamočite u govna i da krenete da rušite samodršca, verovatno bi nas sproveli na kaficu u najbližu ekspozituru Ministarstva unutrašnjih poslova. A mi ne volimo da idemo na kafu na takva mesta, pa vas zato nećemo pozvati da uzmete motke, zamočite ih u govna i krenete da rušite samodršca.

Najzad, ovo je demokratska zemlja, pravna država i tako to: sami ste ga izabrali, sad ga sami i trpite do isteka mandata.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 22. novembar”

Muzika jeste, nemuzika nije

Ma idi, očekujemo od muzičara kao da su vanbračna deca Zevsa, Izide i Bude

Stara Marfijeva podgovorka kaže da je bolje da rezultati nekog posla liče na nešto nego da ne liče ni na šta. Nije se baš proslavio, taj Marfi, ovom dosetkom jer ima poslova koje je mnogo bolje ne počinjati ako im je cilj da na kraju tek liče na nešto. Recimo, ona glupa staklena piramida u Parizu. Razumem, doduše, da se spektakularnost zgrade pravljene u obliku knjige da bi se u nju stavila biblioteka upravo pojačava poređenjem sa nečim tako seljački (na način kojim Crni Guja izgovara reč peasent) kičastim, pa mi se opet čini da to nije bio razlog njenog nesrećnog piramidalnog postojanja.

Nastavak priče, svakako, neće imati nikakve veze sa zgradama, pa bi stoga valjalo pustiti neku muziku, zavaravanja čitaoca radi. Valjalo bi, ali ne danas.

Evropska komisija za govnjave standarde i merenja

Nastavite sa čitanjem… “Muzika jeste, nemuzika nije”