Rob i Ron (zamalo vestern)

Mučno je bilo snalaziti se sa ograničenim resursima na Divljem zapadu. Nimalo romantično kao u holivudskim filmovima (“…da sam Šeeeeeeejn…”). Ova priča o dvojici junaka je zanimljivija od skoro° svakog vesterna koji se pojavio u poslednjih 30 godina.

Nastavite sa čitanjem… “Rob i Ron (zamalo vestern)”

Havajski tip erupcije vulkana

Bazaltna lava je tečna i siromašna gasom, polako se razliva i formira reku koja teče iz kratera ili pukotina smeštenih na padinama vulkana. Ovakve erupcije su karakteristične za Havaje. Ponekad lava izbija iz izvora u obliku vodoskoka, a visina koju dostiže je promenljiva, od nekoliko desetina do nekoliko stotina metara. Kod ovog tipa vulkana, jezera lave mogu da ključaju u šupljini kratera. (Otkrivanje sveta: Vulkani, str. 24)

Ljudi, dna nema. A tako nam je potrebno.

Matematika bonace

U pravu ste ukoliko vas goni neodoljivi osećaj da današnji video ima neke veze sa jučerašnjim.

Matematika je čudovišna ljudska zanimacija čija je svrha globalno prepoznata tek u poslednjih desetak godina. Naime, od samih početaka, tamo negde sa Pitagorinom matematičkom sektom, matematičari se bave svojim poslom sebe radi. Njihovi rezultati nikada nisu sledili iz potreba okruženja ili nekakve neodoljive potrebe da se razume naše okruženje. Ne, matematika je bila svet za sebe, prostor koji su matematičari proširivali pre svega jer su to uspevali da učine. Ipak se ponekad desi da celo to sviranje znatevećčemu donese neku korist. Na primer:

Pa i nije ti neki primer, kažete. U ovom trenutku negde ne duva vetar, pa šta? Nije bitno gde ne duva nego gde duva.

Ma nije valjda. A šta ako ste Ričard Parker?

Zašto su glupavi komentari stariji od Interneta?

Sećate se, zar ne? Uzmete knjigu iz biblioteke, počnete da čitate, kad na margini stranice osam nažvrljano plavom hemijskom stoji “Okreni stranicu 392”. To i učinite, kad tamo nacrtana ona stvar, kompletirana dlakavim cojones.

Bivalo je tako. To su, kako se kaže, drugačija vremena bila – knjige deblje od 200 stranica ljudi su zaista ponekad i čitali. Poluljudi nisu – i o tome se ovde radi.

(Kad već govorimo bezobraštine, uključite titlove da biste saznali koju državu automatizovani Jućubetov  prevodilac koristi umesto nedostajuće ili “nedostajuće” reči vagina).

Šta ja znam. Najlakše je optužiti ljudski rod za sistematski nedostatak inteligencije, čak i kreteni vremenom postaju razočarani svojom okruženošću idiotima. Ja imam alternativnu, premda veoma tanku teoriju: svi su ti loši komentari slični pećinskim crtežima. A kao što je poznato, pećinski crteži su produkt supstanci za modifikaciju svesnosti.

Nije, dakle problem pamet, nego droga. I da, sedenje na ladan beton.

Sve zvezde Međunarodne svemirske stanice

Kažu da na nebu može da se vidi ne više od šest hiljada zvezda. I još kažu da na nebu Zemlje ne može da se vidi šest hiljada zvezda zbog svetlosnog zagađenja. Kako izgleda to slavno teorijsko nebo, javljaju nam dobri ljudi iz orbite.

Previše smo, kažu, uključili svetala. Fotonima vidljivog spektra elektromagnetskog zračenja iz najneverovatnijih izvora, od uličnih svetiljki preko reklama za energetska pića do dečijih fluorescentnih osvetljivača prostora, gasimo mrak. Ali.

Nastavite sa čitanjem… “Sve zvezde Međunarodne svemirske stanice”

Znate li šta je ovo?

Znate li šta je ovo?

Nastavite sa čitanjem… “Znate li šta je ovo?”

Da vidimo šta ovaj ume

Amerika, pa to ti je. Kod njih sve mimo sveta, pa onda bude i različito. Fudbal se kod njih igra rukom, kod nas nogom. Kod njih, nemate kud nego da prijavite porez prvog dana kad zaradite neki novac, ali zato svakog petka uveče – pravac kuglana. A tamo: deset kugli umesto devet. I onda, umesto takmičara, zateknete cirkusanta. Pazi sad.

A, šta tu ima da se priča. Narator ovog filma je moj novi heroj… Open-mouthed smile