Iz ovog može nešto i da se nauči. A ako vam jutarnja kafa još nije proradila, zabavljajte se prateći kako se ponaša ekipa u studiju.
Manje-više, sve je tu. Pogotovo ono čudo, alatka auto-tune…
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Principi rada raznih ferceratora i ostale fascinacije sokoćalima
Iz ovog može nešto i da se nauči. A ako vam jutarnja kafa još nije proradila, zabavljajte se prateći kako se ponaša ekipa u studiju.
Manje-više, sve je tu. Pogotovo ono čudo, alatka auto-tune…
Hajde da vidimo kako ovih godina izgleda sesija kod čitača misli.
Šta kažete?
Nije to zabranjena, nego lažna reklama. Ali reklama reklami je to što je, kao, zabranjena, mada realno ne postoje mehanizmi za sprovođenje zabrane… O čemu ja to? Pogledajte.
U nastupu hedonističke gladi, čovek se počastio tretmanom u prvoj klasi na letu od Bangkoka do Hong Konga. Međutim, to nije bilo kakva prva klasa: to je prva klasa u super-džabo avionu Airbus A380 trenutno najprestižnije avio-kompanije na svetu. Reč je o monstruoznoj letelici koja je opremljena… Uh, kako da opišem? Bolje da sami vidite.
Prava muzička podloga bi bila “Šta bi dao da si na mom mjestu” (nema veze što je to plagijat postmodernistička forma).
Čime se bavi vaša kompanija, upitali su ga.
Ima nade za propagandu. Samokritičnost nije odlika američko-evropskog koncepta reklamiranja.
Зен де Кок ван дер Берг Бренкелен Брандлихт је приметио да је почео да чује гласове. Ништа страшно, помислио је. То се свима догађа, нарочито кад разговарају. И кад не разговарају, у ствари, довољно је да су у домету туђег разговора.
Али, ја чујем гласове које нико други не чује, помисли Зен. Што у ствари и није никакво чудо. То је само логичан исход низа претходних догађаја и није нимало неочекивано.
Знао је шта га чека, и био је спреман. Једино је морао да пази на јачину сопственог гласа, да се не би надвикивао са гласовима док разговара са неким. Навикао се на нове околности за неколико минута и чак дозволио себи да почне да ужива у њима.
Што није дуго трајало. Није честито ни закорачио у трећу недељу оваквог живота кад су гласови престали, изнебуха, ненајављено и неопозиво.
“Изеш кинеско ђубре” помисли Зен и заврљачи слушалице у канту за отпатке.
Jutros nešto pre pola 8 po našem vremenu, Curiosity je uspešno sleteo na Mars.
Ovo je, čini mi se, najbolji video koji odražava atmosferu sletanja – snimak NASA TV sa monitora nekog entuzijaste koji pokriva 5 minuta pre i 5 posle samog sletanja.
Jedna je stvar to što je boravak u Međunarodnoj svemirskoj stanici težak posao: odgovoran, opasan i rizičan po zdravlje. Ali, svi koji su bili tamo kažu da je život lakši nakon što je namontirana staklena kupola koja služi kao vidikovac. Stižu nam razni foto i video zapisi odande, a ovaj je jedna od najlepših do sada (engrpski: najlepših ikada).
Da nezaboravim: učinite sebi uslugu, pređite na HD verziju snimka i pružite sliku preko celog ekrana. Vredi svake utrošene sekunde.
Ovo me opet potiče na pripremu da se okušam u fotografisanju neba. Trebaju mi dve vrste scena koje hoću da uhvatim, ali da vas ne davim pre nego što dođem do rezultata. Da se kojim slučajem nađem u ISS, sumnjam da bi mogli da me izbace iz kupole…
U žaru borbe tokom automobilske trke, sa jednog vozila je otpao točak. U takvim trenucima, postoji ozbiljan rizik da druga vozila budu ugrožena. Ali ne i ovog puta.
Prilično simbolična stvar. Podseća me na uređenje nekih država. Dabome, u zemljici Srbiji bi slučaj izgledao rigidnije: otpala bi tri točka sa troja kola koja bi se odmah slupala, vozači bi izašli iz slupanih vozila i zapodeli opštu tuču; ostali vozači bi ignorisali upozorenja sudija i trka bi na kraju bila poništena.
Pričam gluposti, jel’ da? U Srbiji do trke ne bi ni došlo. Baš da i ne kažem zašto tako mislim.
Čoveku se učinilo da je video nešto, ali nije bio siguran. Onda je krenuo da istražuje.
Naravoučenije: nije bitno šta znaš, nego šta radiš.