Jedna na dan (31): 1. maj 2012. (retroaktivno)

A onda, posle tri dana gledanja u Dunav, usledila je vožnja Dunavom…

Kada je svetlo oštro, snalaženje je moguće ukoliko slikate iz senke ili ka senci, držeći se neutralnih uglova. Kada u formulu nemogućeg fotografisanja dodate odsjaj od vode, a nemate polarizacioni filter (kao što ga ja još uvek nemam, mada ću ga imati uskoro), tada slikanje sa broda nasred reke u jedanaest sati prepodne po prvomajskom danu bez oblačka znači mission impossible. Ali, uspeo sam da baš najtežu scenu izvedem kao možda najzanimljiviju fotku od pedesetak koje sam načinio vozeći se brodićem po Dunavu.

Jedna na dan, 1. maj 2012: brodovi na Dunavu

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (31): 1. maj 2012. (retroaktivno)”

Jedna na dan (30): 30. april 2012. (retroaktivno)

A onda opet korak po korak, nogu pred nogu… Dok ne uhvatiš esenciju zlatnog sata. I to na obali Dunava koji nikad nije lep i plav, ali je ponekad lep i zlaćan.

Jednom davno, pročitao sam ko zna čiju misao da fotografija počinje tako što vidiš kadar koji se ukazuje pred tobom. Ako ga drugi i ne vide, tvoje je da ga prepoznaš, uhvatiš i predaš svetu da vide i drugi…

I tako, šetajući kejom u Kladovu u predvečerje, jednog časa ugledam neodoljivo zanimljivo prelivanje dve boje zapadnog neba, i to tačno u zoni objekta na koji može da se spusti pogled:

Jedna na dan, 30. april 2012: zlatni preliv u Dunavu

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (30): 30. april 2012. (retroaktivno)”

Jedna na dan (29): 29. april 2012. (retroaktivno)

A onda smo sišli s puta u nekoj zabiti, pa išli do kraja puta, a kad je nestalo puta, nastavili smo pešice kroz šumu, preko brda…

Jasna i ja volimo da tumaramo Srbijom, pa koristimo prigode da vidimo nešto što se ne može videti svaki dan, pogotovo kada je reč o mestima koja nisu usput. U Negotinu smo popili kaficu sa princes-krofnom prošle godine, ali od Negotina ka Kladovu ide samo ko mora. A ovog puta smo baš tuda, pa smo prošli Brzu Palanku, pa onda skrenuli ka manastiru Vratna. A nedaleko odatle, u kanjonu reke Vratne, nalaze se Vratnjanske Kapije, prirodni fenomen koji treba da vidite svojim očima. Ovo napominjem upravo pre nego što vam pokažem ovu fotografiju:

Jedna na dan, 29. april 2012: Velika prerast

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (29): 29. april 2012. (retroaktivno)”

Jedna na dan (28): 28. april 2012. (retroaktivno)

A onda sam krenuo na put, stigao na odredište, isključio sve osigurače osim dva (jedan za preživljavanje, drugi za fotografiju) i prošetao vukojebinom većom od Kikinde…

Kako je dobro provesti nekoliko dana offline. I da znate, anin netbook je bio u mom rancu, hotelski wlan je imao punu snagu signala u nađoj sobi, a mene toliko bolelo uvo za Internet da to nije normalno. I prvog kasnog popodneva, tokom šetnje metodom “kud me noge nose”, naletim na veoma paradigmatičan objekat nasred trotoara:

Jedna na dan, 28. april 2012: klupa

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (28): 28. april 2012. (retroaktivno)”

Jedna na dan (27): 27. april 2012.

Ponekad tehničko nesavršenstvo neke fotografije apsolutno ne smeta zato što ta fotografija čini presedan vredan praćenja…

Koliko volim da slikam uveče i noću, toliko bi trebalo da redefinišem šta sad mogu da radim sa DSLR aparatom, a pre nisam mogao… Međutim, mimo tehničkih predispozicija, mogli bismo da razgovaramo i o metodama pristupa. Ova fotka je nastala isključivo kao beleška, vizuelni zapis koji glasi “vrati se ovde u primereno vreme, dobro organizovan i opremljen, a onda lagano fotografiši dok ne dođeš do idealne fotke”. Tako će i biti, da znate. A ta vizuelna beleška izgleda ovako:

Jedna na dan, 27. april 2012. - Koliba pokraj puta

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (27): 27. april 2012.”

Jedna na dan (26): 26. april 2012.

Izviđanje se pretvorilo u foto-eksperiment…

I krene tako Marinko sa mnom da lovimo zlatni sat. Krenuli smo malo kasnije nego što to ima smisla, ali smo uspeli da uhvatimo ponešto. A kad je Sunce zašlo, otišli smo u izviđanje na mesto na putu za Mokrin koje sam već mentalno obeležio kao vrlo zgodno za jednu dužu foto-sesiju. Pretpostavljajući da sam odocnio da napravim neke suvisle fotke, samo sam okidao scene u nameri da napravim vizuelnu belešku primerenu za pravljenje plana o budućoj sesiji. Međutim, nekoliko scena se otelo i na kraju su prevazišle “pravu” sesiju. Tako bi i sa ovom fotkom:

Jedna na dan, 26. april 2012: naftno polje

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (26): 26. april 2012.”

Jedna na dan (24): 24. april 2012.

Kaktusi, mlečike i ostale sukulente se ne računaju u cveće, je li tako? Svejedno: Scott Kelby ne bi umeo da odgovori na to pitanje pošto je rođen u močvari Everglejds.

Ulučila se prilika da provedem pet minuta u jednoj bogato opremljenoj cvećari. Fotoaparat mi je bio pri ruci, pa sam malo ubijao vreme. Bilo je tesno i zato sam teško postizao kadrove, tek nisam odoleo nekim prelepim kaktusima. Evo ih ovde:

Jedna na dan, 24. april 2012: kaktusi

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (24): 24. april 2012.”

Jedna na dan (23): 23. april 2012.

Sad bih ja mogao da vam pričam kako sam baš tako hteo, ali to ne bi bila istina. Neke fotke se, prosto, dese. I ne provaljuju se baš kod svakog lako.

Proveo sam par sati u Beogradu i bilo je samo toliko vremena da se vidim sa Valexom. On je foto-entuzijasta kao i ja, izrazito privržen ličnom pristupu u pogledu na svet oko sebe. Opremljen je Canon mrcinom odavno i znao sam da će mu biti zanimljivo da proba draguljče. Čin upoznavanja sam slikao brzo, hvatajući aparat na gotovs bez razmišljanja:

Jedna na dan, 23. april 2012: Valex

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (23): 23. april 2012.”

Jedna na dan (22): 22. april 2012.

Da očuvamo tradiciju: novi komad opreme, ergo autoportret. Još će neko pomisliti da sam narcisoidan…

A nije da nije, hteo sam da uredim da aparat slika sam sebe, a ja da se sklonim… Elem, nešto sam pregledao arhive fotografija, pa se setio kako sam tokom jedne od prvih sesija slikao sebe u onom izlogu servisa u Novom Miloševu (sećate li se? To beše prva u nizu drugog ciklusa “jedna na dan”). Ispalo zgodno da uslikam opremu… I onda, večeras se setih da bih mogao da slikam ovaj novi objektiv i da istovremeno pokažem njegovo ključno svojstvo, a to je skoro neverovatno ograničavanje dubinske oštrine. I tako, ispade ovo:

Jedna na dan, 22. april 2012: novi objektiv u ogledalu

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (22): 22. april 2012.”