Ovo jutro se čini sasvim prikladnim da se prisetimo filma i, pogotovo, onog blesavog budilnika sa radio-aparatom.
Posvećeno svima nama koji uglavnom živimo u danu mrmota.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Najbolji pokazatelj smaka sveta
Ovo jutro se čini sasvim prikladnim da se prisetimo filma i, pogotovo, onog blesavog budilnika sa radio-aparatom.
Posvećeno svima nama koji uglavnom živimo u danu mrmota.
Istražujući ko je Kurt Quinn, vizionar-izumitelj iz jučerašnjeg jutarnjeg priloga, baš sam se iznenadio kad sam spoznao da je reč o talentovanoj, višedisciplinarnoj, multitemporalnoj, kvazimultiplikovanoj i nadasve harizmatičnoj osobi čudnih kvaliteta koji se ispoljavaju isključivo u kombinaciji sa faktorom iznenađenja na potezu između genija majke mi i jao-jao k-kako m-mm-montira, što nikako ne treba pobrkati sa permanentnim socijalnim nausaglašenostima koje vladaju na tlu između Atlantskog i Tihog okeana i koje su prepoznate kao potencijalni uzrok ovog rada°.
Uglavnom, evo rezultata istraživanja. I kao što rekoh: ovo je očekivani, ali ipak nesvakidašnji slučaj hroničnog poremećaja psihičkog obrasca kojem su pravi vizionari, izgleda, često skloni (v. Julije Cezar, Karlo Veliki, Džingis-Kan, Napoleon Bonaparta, Aleksandar Vučić).
_________
° Rečenica od samo šest i po redova? Pih! Loše! Pa nekad sam tako iz cuga govorio po pet minuta. A sad ni dva minuta pisanja. Strašno. Moraću da kupim taj bendžoboš i bacim se na vežbanje.
You gave me silver loving
The end was all too soon
Sinoć je do nas došla tužna vest da je Jack Bruce, jedan od najvažnijih muzičara rock’n’rolla, otišao na Neko Bolje Mesto. Kao jedan od istinskih velikana muzike ponikle iz ostrvskog rhythm’n’blues pokreta, a izvanredno potkovan vanserijskim talentom i pristojnim muzičkim obrazovanjem, Bruce je ostavio značajnog traga u razvoju progresivnog rocka, blues rocka i jazza tokom duge i uglavnom besprekorne karijere.
Danas ćemo ga se setiti uz pomoć dokumentarnog filma koji je snimljen o njemu još 1969. godine. Taj film će vam pružiti važnu, mada iz današnjeg ugla nekompletnu sliku o tragu koji je Jack Bruce ostavio u svojoj generaciji.
Još ćemo se baviti opusom Jacka Brucea, jer je značajan. Počinjemo već ovog popodneva.
Suština pasijansa upućuje poslednji pozdrav jednom od najznačajnijih muzičara u istoriji rock’n’rolla.

Zbogom, Veliki Majstore. Uticao si na naše živote.
Dani ludaje su prošli. Došao je red na postmoderne tehnike. Bliži se omiljeni američki trgovački praznik… Da vidimo kakve ideje su u ponudi.
Inventivno, ubilo se.
Ali ajde-de.
Duvalo tako vasceli dan, digla se silna vetruština, mozak da ti na uši istera, prirodu naopačke da okrene.
I tako je jedan vodopad postao… hm… vodopenj?
A zašto me je ovo podsetilo na rad Vlade Srbije, nemam blagog pojma.
Čovek objašnjava kako da startuješ motocikl sa dizel motorom na –1,5°C. A onda… Budite bar malčice strpljivi i pratite koliko je uporan da uspe.
Sad, koliko je ta njegova mala kućna čarolija bila uspešna, procenite sami.
A dizel motocikl je posebna priča. Ma, vredi samo bog tog lera. ![]()
Priča je prosta: FK Magdeburg nije dao gol tokom pet utakmica. Grupica vernih navijača je odlučila da im pomogne. Strelicama. U smeru gola. Interaktivno.
Uvek ima nečeg veičanstvenog u gestu za koji ne možeš da odrediš da li je epski ili lirski. A možeš da tumačiš i ovako i onako, već prema potrebi.
Pričali smo već o tome: nije dovoljno da budete ludi da bi vas drugi primetili. Ne: potrebno je da se bolje potrudite, da uradite nešto vredno aplauza ili makar psovke. Osim toga, čisto principa radi, treba to i da pljusne ponekad.