Andy Kaufman: po zanimanju genije

Andy Kaufman (1949 - 1984)Jeste li gledali film Čovek na mesecu Miloša Formana (Man on the Moon, 1999)? Ako niste, šteta. Priča govori o Andyju Kaufmanu, američkom komičaru koji je probio sve barijere u istraživanju poimanja humora, do granice kada se više nije znalo kad je ozbiljan a kad se zajebava. Andy Kaufman je koristio svaku moguću priliku da napravi konačni geg da je to išlo do neslućenih razmera. Primer? Znajući da je terminalno bolestan, napravo je vrhunsku predstavu od sopstvene smrti i to je učinio sa tolikim uspehom da su milioni ljudi apsolutno sigurni u to da je on još uvek živ i negde se krije pod lažnim identitetom. Just kidding

Genijalnost tog čoveka je često osporavana. Po pravilu, osporavali su ga mali ljudi, licemeri nesposobni da proniknu u suštinu Kaufmanove igre. Ništa čudno: te mentalne lezileboviće, Kaufman je posebno voleo da provocira i koristi kao predmet sprdnje. Party smile

Svako je pre ili kasnije dolazio na red. U ovom snimku iz 1980. godine, vidimo kako je to umelo da izgleda kod Davida Lettermana. Dok budete ovo gledali, molim vas da se setite da je The David Letterman Show bio jutarnji program koji je išao direktno u etar. Sarcastic smile

 

Sve, sve, ali to sardonično kolutanje očima…

Podsetnik

Zadržite osmeh na licu i tako prikrijte patnju sopstvenog nedostatka želje za borbom protiv ljudske gluposti.Iz razloga koje nisam u situaciji da navedem, prinuđen sam da podsetim vas, redovne posetioce, na osnovnu premisu ovog bloga. Ovo je čisto kopiranje jednog od osnovnih akata Suštine pasijansa. Takoreći plagijat. Nekad se govorilo “original falsifikata”, ali to je neka druga priča.

– * –

Nije da su drugi željni da saznaju više. Većina nije, jer ponekad je tako jebeno teško obraćati pažnju na detalje. Većina su krdo. Ne žele da znaju više ništa. Čak ni ono što su nekad mislili da znaju. Razmišljanje je najteža disciplina poznata ljudskom rodu i zbog toga tako malo ljudi uopšte pokušava da razmišlja. I opet, većina se nada da neće nikad morati ni da pokuša.

Nastavite sa čitanjem… “Podsetnik”

Glava 9: Divlja svinja

Sve troje jure k’o divlja rijeka,
odjednom- evo- kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i – jelo sanja.
– Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda, bogovski krka?!
– Poskoči svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,
zašto jež voli rođeno gnijezdo!
-Rođeno gnijezdo! Tako mi sala,
za pola ručka ja bih ga dala!
Poći ću s vama jer volim šalu,
hoću da vidim ježa- budalu!

Spontane PR tehnike su dovele do toga da sto puta ponovljena glupost postane pametna izjava.

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Glava 8: Medo

Dok jure dalje brzo k’o strijela,
srete ih medo, prijatelj pčela.
– Sumnjiva žurba – medo ih gleda –
možda ste našli jezero meda?
– Ne, nego maštu golica moju,
zašto jež voli kućicu svoju.
-Kućica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za sati meda dat’ ću je svakom!
govori medo na jelo lakom.
-Poći ću s vama, jer volim šalu,
hoću da vidim ježa – budalu!

Uz šalu vreme leti. A i manje misliš na to da si gladan...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Kako se sklapao Chevrolet 1936. godine

Malo je duže, ali je zanimljivo ako imate sklonosti ka tehnici…

Ovaj film je snimljen u pogonu Chevroleta u mestu Flint u Mičigenu, 1936. godine.

Iako prvi put sastavljene još za potrebe proizvodnje Forda T na početku 20. veka, složene proizvodne linije su bile čudo tokom dugih godina. Tako je bilo, izvesno, sve dok proizvodnja ratne opreme na brzim linijama tokom Drugog svetskog rata nije postala uobičajeni koncept, a visoki kapacitet proizvodnje nije postao norma u fabričkim halama.

Ovaj video klip posmatrajte sa tog stanovišta. Iako postoji svojevrsna poetika u ovom fenomenalnom filmskom zapisu, slabo skrivena namera autora filma (zapravo, naručioca) jeste da demonstrira silu svoje proizvodne moći.

 

Najviše me fascinira onaj niz presa. Ovde ima više manjih, mada ne vidimo zaista kolike su one. Prava stvar bi bila videti onu gigantsku presu koja je šezdesetih godina montirana u pogonu Daimler-Benza u, beše li, Štutgartu. Sećam se samo da je reč o nekakvim hiljadama tona proste mase, obaška hidraulična sila. Pritisak te prese ne samo da je izvlačio željeni profil, nego je praktično jednom pritisku stvarao otkivak. Karakteristike otpornosti tako obrađenog lima na rđu su bile uzor u masovnoj automobilskoj industriji pre nego što su elektrolitički nanosi mikrofibera preuzeli bank…

Idealno glupiranje za nedelju popodne: 241543903

Ovo postoji odavno. Poenta je da se održava, jer od opstanka ovog projekta zavisi sudbina civilizacije.

Stvar je prosta. Niko ne zna kako je započeo projekat numeričkog imena 241543903, ali mnogi znaju da je projekat preživeo do dana današnjeg. Po nekim verzijama, sve je počelo 2009. godine na portalu Tumblr kao projekat za zamlate i to je započeo neki umetnik po imenu David Horvitz.

Prosto je: svi su pozvani da pošalju fotografiju sebe sa glavom u zamrzivaču, tako da usput obeleže fotku brojem 241543903. Zašto baš taj broj, to više niko ne zna, ali niko se nešto ni ne trudi da pronikne u značenje tog, inače, beskorisnog broja.

Fokus projekta danas je oličen na Google pretrazi slika. Evo, ovako kao na linku ispod ovog teksta.

Predlog aktivnosti za nedelju popodne: projekat 241543903!

Budete li se fotografisali sa glavom u boksu za led u vašem frižideru, ja perem ruke od vaše inicijative. Ali, ako ste se već potrudili, nađite neki portal na netu koji uredno koristi obeležja (tags) i postavite broj 241543903 kao obeležje.

A zašto biste to učinili, pitate? Nemam pojma! Đ! DŽ! Svejedno! Ispravno je i jedno i drugo!

Jeste, ima nas koji bismo mogli da učinimo to. Ja ne, nema potrebe. Severac duva ka meni, pa mi je već hladno. Štaviše: zaledio sam se. Brrr, ama… G…. mi se u d….. smrzlo.

Glava 7: Vuk

Požuri lija, nečujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?
– Idem da doznam – lija sve duva –
zašto jež kuću toliko čuva.
-Eh, kuća, trice! – veli vuk zao.
-Ta ja bih svoju za jagnje dao!
Poći ću s tobom jer volim šalu,
hoću da vidim ježa – budalu!

Vuk, po običaju, misli da je veoma pametan...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)