Ubangi Stomp

Početkom osamdesetih, ponajviše zahvaljujući novootkrivenim tehnološkim igračkama, muzika je počela sve više da zvuči uniformno. Nove generacije polifonih sintisajzera , električni bubnjevi i sva skalamerija od efekata učinile su da se producenti i muzičari sve više igraju u studiju, a sve manje bave samim pesmama. Danas, kada preslušavam snimke vezane za taj period, sve što je tada snimljeno zvuči mi nekako konfekcijski i “isprano”.

U to vreme nisam ni slutio da će se pomalo sumanuta ideja da se svira staromodni rockabilly neočekivano pretvoriti u senzaciju.

Nastavite sa čitanjem… “Ubangi Stomp”

Skakavac

Valex i ja smo najveći “crnci” među autorima na blogu i odavno imamo ideju da napišemo po koji tekst na temu kako se “crna” muzika uopšte primila na domaćem terenu. Danas ima puno naših grupa koje sasvim dobro sviraju soul/funk mešavinu koja, očigledno, ima podršku publike po klubovima. No, pre nego što pređemo na njih, bilo bi dobro da se vratimo u prošlost i da vidimo kako je sve to počelo na ovim prostorima.

Malo smo istraživali, razmenjivali linkove i naišli na neočekivane snimke.

Nastavite sa čitanjem… “Skakavac”

Aura

Oni koji nas redovno prate primetili su da često pišem o muzičarima nesumnjivog talenta koji su, iz raznih razloga, neslavno prošli. Najčešće su promašivali mesto i vreme svog delovanja, a problemi sa diskografskim kućama i ljudima iz muzičkog biznisa su bili ono “ali, koje mladi udaju kvari”.

Terry Reid, a na pamet mi padaju još par njih, zeznuo je samog sebe. I to dvaput.

Nastavite sa čitanjem… “Aura”

Ta kuća. Ta kuhinja. A, jebote.

You couldn’t take your heart out in that house
Water dripping in the sink
I’m tired of crying you start to think
The sound leads to the kitchen
Kitchen leads to door
and you think I must not live here anymore

Objasniću. Strpite se malo. Prvo muzika.

E, tako.

Nastavite sa čitanjem… “Ta kuća. Ta kuhinja. A, jebote.”

Sunce se rađa

U svakom rock’n’roll bukvaru nalazi se pesma “Fire“, kao primer kako je The Crazy World of Arthur Brown, daleke 1968. godine, dobro prodrmao englesko poimanje rock muzike. Umesto laganih gitara, njom je dominirao teški zvuk Hammonda Vinceta Cranea i manijakalno pevanje samog Arthura Browna. Njihov album, uprkos mojoj poslovičnoj naklonosti ka psihodeliji, već je bio teži za varenje.

Na čemu li su bili tih godina? Smile with tongue out

Nastavite sa čitanjem… “Sunce se rađa”

Autobus za Baju

Posle iznenadne smrti Jima Morrisona, preostalim članovima The Doorsa je bilo potrebno malo vremena da se priberu. Iako su albumi koje su snimili bez Morrisona, Other Voices (1971) i Full Circle (1972), bili sasvim dobri, očajnički im je trebao novi pevač.

U nameri da nađu novoga frontmena, 1973. godine su spakovali kofere i krenuli u Englesku.

Nastavite sa čitanjem… “Autobus za Baju”

Neka mi neko pomogne

Jedan od prvih originalnih vinila koje sam nabavio bila je nemačka kompilacija ranih radova The Spencer Davis Group. Na dve ploče je stalo sve ono što je bilo značajno za njihov rani period u kome je ključnu ulogu imao ne sam Spencer, već maloletni Stevie Winwood.

Kada imaš malo vinila, kao što sam ih ja imao u to vreme, ne ostaje ti ništa nego da ih vrtiš do besvesti.

Nastavite sa čitanjem… “Neka mi neko pomogne”

Ljudi u crnom

Tumaranje po portalima na kojima se okupljaju najzagiženiji kolekcionari najčešće je frustrirajuće – toliko je neverovatno koliko su oni spremni da izvade novca iz džepa za neku muzičku retkost, da se to graniči sa infaltinošću. Ima se, može se. Disappointed smile

Nama, sa jeftinim ulaznicama, ostaje samo da se čudimo i gledamo. Nisam baš toliki zagriženik da moram nešto da imam po svaku cenu.

Sa druge strane, takva mesta su dragocen izvor informacija o opskurnim i manje poznatim radovima koji, itekako, zaslužuju pažnju. Oko mi je zastalo na singlu koji je ponosni vlasnik nudio na prodaju za “tričavih” 400 dolara.

Nastavite sa čitanjem… “Ljudi u crnom”

Šonja

Jedna od najvećih muzičkih kampanja ove godine je bila oko novog albuma grupe Radiohead. Kada je u pitanju jedna od najvažnijih grupa današnjice, to se dalo i očekivati. Kako se priča o detaljima sa snimanja brižljivo krila, bilo je smešno čitati najave da će album A Moon Shaped Pool (2016) biti još jedno njihovo remek-delo. A da niko nije čuo ni jedan jedini ton sa njega.

Tresla se gora, rodio se miš.

Nastavite sa čitanjem… “Šonja”