Rudarska

In the event of something happening to me,
There is something I would like you all to see.
It’s just a photograph of someone that I knew.

Ovako počinje “New York Mining Disaster 1941”, jedna od najboljih pesama koju su ispevali Bee Gees.

Jednom prilikom, dok smo je slušali, Sale je otprilike ovako prokomentarisao: “Odlična pesma, mislio sam da je zabavna. Ali sada, kada sam video tekst i shvatio o čemu govori, mislim da je veoma tužna. I da su Bee Gees veoma ozbiljna grupa.”

Baš tako!

Nastavite sa čitanjem… “Rudarska”

Nostalgija za tangom

Taman što sam naoštrio tastaturu za pisanje, zvoni telefon. Komšija Milence.

– Šta radiš?
– Patim!
– Što patiš?
– Kasni plaća, stigli računi…
– Ima na televiziji emisija o fadu.
– Ne mogu da gledam, na tangu sam!
– Onda pati.

Tako mi pobeže uvod za post.

Do pre par dana nisam ni znao da postoji čovek koji se zove Pippo Pollina. Enzo, Napolitanac sa kojim ponekad razmenim koju rečenicu, me lako navuče. Dovoljno je bilo da me priupita znam li za Fabrizia De Andrea.

– E, to ti je slično, samo što je Pippo još uvek živ. Evo ti link, pa pogledaj…

Nastavite sa čitanjem… “Nostalgija za tangom”

Viktor je trebalo da bude džez muzičar

Pre neki dan pozvao me “moj lični bankar”. To se on tako sam prozvao, u životu mi ne treba ni banka, ni bankar. Da mi ponudi “novu uslugu banke koju su kreirali”. Fala lepo, svaki ulazak u banku mene nešto košta pa ulazim samo kada moram.

Tako je i sa muzičkim “projektima”, čini mi se da je to zgodan eufemizam da se stvar zamumulji u nedostatku inspiracije. Pa su projekti, uglavnom, kratkog daha i poprilično anemični.

No, ima i izuzetaka, pa se ponekad potrefi nerv publike i onda svi zadovoljno trljaju ruke.

Nastavite sa čitanjem… “Viktor je trebalo da bude džez muzičar”

Ženska posla

Nedeljom pre podne u mojoj kući je idilična atmosfera. Deca su se vratila iz noćnog provoda i miruju, iz kuhinje se šire opojni mirisi hrane koja se krčka, mogu da prelistam novine ili da čitam knjigu, u pozadini svira muzika… Važno je da me posao ne zove. 🙂

Tako je bilo i proteklog vikenda sve dok se nije pojavio sanjivi Junior.

– Nešto novo slušaš?
– Aha…
– Davaj!

A onda se, u toku dana, nastavilo u stereo tehnici. Svako je iz svoje sobe vrteo ovu pesmu.

Kada malo bolje razmislim, ova pesma se neće pominjati u antologijama niti slušati decenijama. Ali je sasvim dobra.

Nastavite sa čitanjem… “Ženska posla”

Рибе за по једном

Постоје бендови у категорији једнократних чуда. Зоћа је недавно поменуо Зигера и Еванса, а дало би их се наватати да напунимо довољно шпилова да ређамо пасијанс на десет столова. Овог пута сам се сетио једне друге појаве – бендова који су направили по хит, мимо своје серије и стила, тако што су довукли понеку младу певаљку. Коју је после појео мрак.

Пре свега, покојни Неша Лептир као изузетак – човек који је то урадио двапут:

Nastavite sa čitanjem… “Рибе за по једном”

Uspavanka

Pre nekoliko dana sam pisao o umetnicama koje mrdaju dupetom i oskudno su odevene. Danas sretnem drugara koji ima muzički studio i godinama se bavi produkcijom. Na sitno, ali uspešno, može od toga da se živi. Odmah mi se pohvali da je nabavio novi softver koji čini čuda, navali da mi pokaže njegove mogućnosti i završi se tako što smo se, kao deca, par sati zafrkavali sa reglerima. Tačnije, sa miškom & tastaturom, jer i današnji miks pult u studiju je virtuelan.

I, sve je to lepo, krasno & bajno: možeš da biraš emulaciju bilo kojeg instrumenta, program sam može i da ti ponudi aranžman u zavisnosti od žanra i još milion sitnih zajebancija.

Jedino ne može da ti napiše novu pesmu! 🙂

Nastavite sa čitanjem… “Uspavanka”