O vucima brine pastir dok oni leže u travi

sitne ovce poljem pasu, žive u stadu ovčje sudbine
da se pase, da bude trave: jedina briga koju ovca brine
sad se pase sočna trava, zadovoljno bleje ovčje sudbine
vuci su daleko, nezgodni kad krenu kad snijeg zamete, kad ljeto mine
da se pase, da bude trave: jedino je, jedino je o čem’ misle ovčje glave

Ne treba da budete mudrac da biste razumeli na koga je to mislio Drago Mlinarec kada je napisao ove stihove. Jedino ću da vas podsetim da on to nije otpevao juče, već 1979. godine.

Ne, ne moram da vas podsećam, setićete se i sami: slušali smo ovu pesmu već na Suštini pasijansa. Međutim, izgleda da neke ljude moram da podsećam na to da problemi ne prestaju onog časa kad zažmure. A od blejanje nema vajde, braćo draga.

Da ne blejite, to već znamo. A ni ne žmurite, je li tako?

Nastavite sa čitanjem… “O vucima brine pastir dok oni leže u travi”

Jerusalim

Ma šta mislili o Keithu Emersonu, neosporne su dve stvari: imao je svoju viziju muzike koju stvara i izvodi, bez obzira na to da li se nekome dopada, i bio je od malena virtouz na klavijaturama. Čak i danas, kada ima ozbiljne probleme sa motorikom leve ruke, na koncertima je brilijantan.

U njegovu svirku sa The Nice sam se zaljubio još u osnovnoj školi, a grupa ELP je bila još luđa.

Nastavite sa čitanjem… “Jerusalim”

Nosilac

I was screaming into the canyon
At the moment of my death
The echo I created
Outlasted my last breath

Fokus produkcije već neko vreme lagano se šalta sa filmova na serije. Veliki budžeti, poznata lica sa velikih ekrana od sada na malim. Novi igrači, ne više veliki filmski studiji niti TV kuće, već dosadašnji “dostavljači sadržaja” kao što su Netflix i Amazon sada vladaju scenom, kreirajući svoj sadržaj. Kao što smo već ranije pisali, posledica je i da u serijama ima sve više i više dobre muzike.
Nastavite sa čitanjem… “Nosilac”

Skitnica

Niko od nas ne želi da se priseća vremena kada su nam uvedene “nepravedne i ničim izazvane sankcije”. A tek one inflacije, kada nismo ni znali da pročitamo broj koji se nalazio na novčanicama. Plate od pet maraka da ne pominjem…

Svako se snalazio se kako je ko znao & umeo. Nisam se nalazio među ugroženima, ali nikada neću zaboraviti dve stvari: ono što se prodavalo kao cigarete bilo je odvratno za konzumiranje, a nove muzike nije bilo ni za lek.

Možete li da zamislite kako je mogao da se oseća zavisnik poput mene?

Nastavite sa čitanjem… “Skitnica”

Омот

Тих осамдесетих смо се, ко јавно ко кришом, палили на њу. Трајало је док је трајало, а онда су дошле деведесете.

Да се подсетимо, изгледало је то овако.

А било је тога још, и деловало је још сексије од овога. Марина Перазић, из тадашњег дуета Денис и Денис (мада је требало да буде Денис и Дениз, али се канда нису договорили око тога како да се то пише – Denis & Denise би пола земље читало фонетски, а Denis & Deniz би друга половина опљувала као погрешно написано). Давор Тоља је био тачно она фаца туњавог и мрзовољног лика, који само ћути, гледа у страну и никад се не смеје, каква се тада носила (што је, срећом, нестало али, како већ Марфи заповеда, било убрзо замењено горим).

Nastavite sa čitanjem… “Омот”

Muzika jeste, nemuzika nije

Ma idi, očekujemo od muzičara kao da su vanbračna deca Zevsa, Izide i Bude

Stara Marfijeva podgovorka kaže da je bolje da rezultati nekog posla liče na nešto nego da ne liče ni na šta. Nije se baš proslavio, taj Marfi, ovom dosetkom jer ima poslova koje je mnogo bolje ne počinjati ako im je cilj da na kraju tek liče na nešto. Recimo, ona glupa staklena piramida u Parizu. Razumem, doduše, da se spektakularnost zgrade pravljene u obliku knjige da bi se u nju stavila biblioteka upravo pojačava poređenjem sa nečim tako seljački (na način kojim Crni Guja izgovara reč peasent) kičastim, pa mi se opet čini da to nije bio razlog njenog nesrećnog piramidalnog postojanja.

Nastavak priče, svakako, neće imati nikakve veze sa zgradama, pa bi stoga valjalo pustiti neku muziku, zavaravanja čitaoca radi. Valjalo bi, ali ne danas.

Evropska komisija za govnjave standarde i merenja

Nastavite sa čitanjem… “Muzika jeste, nemuzika nije”