Muzika za dan posle smaka sveta

I tako, prođe i to…

Tokom jučerašnjeg dana, za svaki slučaj, držali smo šlemove na glavama, pa nismo imali kad da se bavimo muzikom. Ali sad, eeeee, sad je drugo. Nekako mi je svet veći, lepši, pun boja i mirisa, kao da je došlo proleće… Botemazo, ne znam šta je najprikladnije da slušamo ovom prilikom.

Aj’ recimo ovo. Da, ovo. To mi je po volji!

Nastavite sa čitanjem… “Muzika za dan posle smaka sveta”

Muzika za veče: Grad duhova

Smaka sveta izgleda da neće biti, ali me je jedan omanji Armageddon u lokalnoj računarskoj mreži omeo da isporučim ovaj prilog na vreme. Lepo kažu: “Ko se IT-a laća, od IT-a će i zaginuti (na poslu)”. Smile

Ovu radnu nedelju nam je otvorio ska, pa je red i da zatvorimo krug. Danas je većina blogova kao muzičku podlogu imala temu smaka sveta, tako da su se uglavnom vrteli R.E.M, Elvis Costello, Nick Cave ili U2. Mi smo odlučili da se zamislimo nad onime šta se dešava posle toga, u čemu će nam pomoći The Specials.

Obrada u 13 – Kraj

Zapravo nije kraj, ali zašto se ne sprdati?

Oni kojima je cela gnjavaža oko smaka sveta baš gnjavaža, treba da se prepuste. Ima tome preko stotinu godina kako je Zemlja prošla kroz rep komete. Jaka stvar, reklo bi se. Samo ne, jer je tada neko pametan, ali ne previše mudar, primetio da u repu komete ima cijanida. Možete samo da zamislite: gas maske su išle kao alva (ama, kupuje li alvu iko?), a oproštajne žurke su padale kao kiša oko Kragujevca. Sve u svemu, ha-ha, što bi rekao Plavooki Miki.

Nego, današnja obrada. Današnja obrada je instrumental. Zato, pre svega, evo izostavljenog teksta:

Zajdi, zajdi jasno sonce,
Zajdi pomrači se,
I ti jasnale, mesečino,
Begaj udavi se.

I tako dalje, asocijacija prestaje.

Što se tiče izvođača današnjeg prvoklasnog muzičkog ugođaja, živeo sam u Kragujevcu tokom svojih tinejdžerskih dana. Kome se takvo što desilo, sve mu je jasno. Kome nije, džaba mu priča. SMAK zauvek. Nikada histerično, nego tiho & sa razumevanjem.

Sve preostale zvezdice! Smile

Prigodno vreme

A sad nešto baš lagano za ovo tmurno popodne…

Za retko koji muzički žanr (ako isključimo lokalna zavijanja koja ni ne uvršćujem u muziku) mogu reći da me ama baš ništa ne privlači kod njega. Ipak, kada se acid house pojavio krajem osamdesetih, shvatio sam da se nas dvoje nećemo ama baš nimalo družiti. Stoga je ovaj izlet Yazz, tipične predstavnice tog zvuka, u reggae zaista prijatno iznenađenje.

Nedeljne novine

Danas slušamo muziku autora koga su mnogi shvatili neozbiljno i tako se silno ogrešili o sadržaj albuma koje je objavljivao. Joe Jackson je muzičar o kome bi imalo šta da se ispriča. Nažalost, to se neće desiti ovog puta, jer nedelja je, a nedeljom nema predavanja o muzici i muzičarima. Pametnije će biti da pokušamo da stignemo nekud slušajući muziku.

Nastavite sa čitanjem… “Nedeljne novine”

Subota uveče je super (za tuču)

Danas slušamo jednu od legendarnih obrada… Da, dragi moji, The Who se nisu stideli da odsviraju tuđu stvar kad bi u njoj prepoznali isti oblik prženja koje su sami doneli na scenu. Pesma “Saturday Night’s Alright (for Fight)” dolazi iz kuhinje Elton John & Bernie Taupin, jednog od najboljih autorskih tandema u rock literaturi (boktemazo, kad samo pomislim da su se ta dvojica našli preko oglasa u NME).

Nastavite sa čitanjem… “Subota uveče je super (za tuču)”