Malecki san

Danas slušamo jednu prelepu obradu: pesma “Dream a Little Dream of Me” potiče iz vremena kad se pesme nisu baš tako lako parkirale uz neko ime. Lutala je ta pesma celih 37 godina dok nije dospela u glas “Mame” Cass Elliot.

Da, znam da je mnogo verzija ove pesme. Za mene, Ella Fitzgerald je kraljica kojoj ova pesma zaista pripada (i mislim da joj nikada niko nije oduzeo taj primat), ali… Ali, Mama Cass je otpevala ovu pesmu kao nešto posebno, kao nešto toliko krhko da imate utisak kako će se polomiti ako li samo pokušate da dotaknete.

I zato ne dotičite. Poslušajte ponovo.

Linija optimizma

Hteo sam da završim nedelju u ritmu muzike za velike dečake, ali baš mi se ne da. Nakon što sam juče propustio da prokomentarišem stotu godišnjicu od rođenja Alana Tjuringa (i fenomenalni Google doodle koji je upriličen), ne mogu više da propuštam važne datume, nema smisla.

Elem, danas je 68. rođendan Jeffa Becka, velikog i značajnog gitariste, čoveka koji je imao svoj ne baš mali udeo u oblikovanju moderne popularne muzike. Današnja muzika za popodne je jedna od retkih prilika kada možete čuti Jeffa Becka da peva. A sa njim, eto žurke, peva i elita koja se zatekla na novogodišnjoj žurci kod Joolsa Hollanda.

Nastavite sa čitanjem… “Linija optimizma”

Vatra na Mesecu

Danas, sa malim zakašnjenjem, slušamo remek-delo skorašnjeg datuma, pesmu koja otvara album Out of the Tunnel’s Mouth iz 2009. godine. Prava muzika za velike dečake.

Pravo u srce. Ko ga ima, to jest.

Steve Hackett je jedan od mojih gitarističkih heroja. Možete biti sigurni da ću vas još gnjaviti njegovom autorskom muzikom, kao i nekim velelepnim izvedbama koje je ostavio u ključnom periodu rada grupe Genesis. A nekom prilikom će biti i malo više reči o Hackettovom radu.

Razloži!

I kao što rekoh juče, ove nedelje ćemo u popodnevnom terminu slušati dobru muziku za velike dečake. Danas je na redu poslastica: autorski rad jednog od najvećih rock virtuoza basa (u svim oblicima) i hiperbatine po imenu Chapman stick. Elem, album Resonator je prvi kompletno autorski rad Tonyja Levina. Slušamo numeru koja otvara album u maniru “šaka u čelo; ko ostane na nogama, pričaće”. Nažalost, studijski rad je povučen sa Cevke, a ovaj koncertni zapis nije optimalne dinamike, ali razumećete o čemu je reč, jer i živa svirka je vrlo dobra.

Nastavite sa čitanjem… “Razloži!”

Macca!

Danas je 70. rođendan najveće žive zvezde rock’n’rolla. Da mu poželimo ugodno veče i još mnogo rođendana: zaslužio je nakon što je svetu ostavio svu tu muziku.

Srećan 70. rođendan dragom prijatelju Maki želi društvo iz ćoška sa pesmom "Oj, mladosti!"...Istina, Paul McCartney je čovek koji je ostvario svaku moguću kompenzaciju, uključujući i onu materijalnu, za muziku koju uspešno stvara već pedeset godina. Zna se da je on najbogatiji muzičar na svetu (i jedan od deset najbogatijih stanovnika Ostrva), a neke procene idu dotle da je sada težak preko 700 miliona dolara, što bi značilo da je u životu verovatno zaradio više od milijarde. No, tako ti je to: počneš kao klinac iz kvarta srednje klase u industrijskom gradu koji svira u vreme ručka u memljivom klubu prilično opisnog imena (“pećina”), a završiš kao VIP koji sa scene dobacuje pošalice o kraljici, i to u njenom prisustvu.

Ali, čekaj malo. Između te dve tačke u životu, ima i nečega što je učinilo da Macca zasluži status koji danas ima.

Nastavite sa čitanjem… “Macca!”

Umal’ se ne ošišah

Ove nedelje ćemo slušati muziku za velike dečake.

Bez daljeg, ovo što danas slušamo je jedna od najvećih pesama u istoriji rock’n’rolla. Ovog puta zamalo-pa-originalna verzija: audio-zapis koji slušamo je jedna od radnih varijanti pesme “Almost Cut My Hair” uhvaćenih na sesijama snimanja albuma Déjà vu. Ovaj zapis je objavljen na četvorostrukoj CD kompilaciji “CSN” iz 1991.

Pokazaće se svašta kad jednom budem pričao o albumu Déjà vu. Uh, moram da se vratim pisanju…