Krajnosti reklamiranja

Verovatno vam je poznato da se reklame megakompanija prilagođavaju lokalnim tržištima, ili kako to korporacije vole da kažu u svetu globalizacije – da se uklapaju u kulture. Nije to nužno snishodljivost prema potencijalnom kupcu potrošaču, nego iste stvari na raznim meridijanima udaraju različito i moraju da misle na to.

Ovaj video klip sadrži kadrove neprimerene za dečiji uzrast, pa pripazite ko vam stoji iza leđa.

Evo i slobodnog prevoda (posredstvom prevoda na engleski koji postoji u jednom komentaru ovog klipa na jutjubu):

  • 0:06 – Poput psa lutalice… Slikam gde god stignem
  • 0:18 – Vi fotografiju možda nazivate snimkom; ja bih je pre nazvao pamćenjem
  • 0:27 – Jednog dana, priča će iščeznuti…
  • 0:31 – …ali pamćenje će preteći zauvek
  • 0:35 – Protekli dani će se učiniti bližim.
  • 0:44 – Slika: onaj ko je napravi, oni uhvaćeni objektivom,
  • 0:50 – osim toga, dodajte i kameru. To je već troje na gomili, zar ne?
  • 1:08 – Pitam se da li je ovaj svet samo jedno groblje.
  • 1:27 – Pitam se jesam li još živ.

Ne znam kako vi doživljavate ovo. Ja sam najpre mislio da razumem poruku. Onda sam shvatio da ne razumem ni koliko crno ispod nokta. Ali estetici ove poruke se divim.

Dva značenja jedne reči

Reč “change” na engleskom jeziku ima dva uobičajena značenja: “promena” i “sitan novac”. Mislite na ta dva značenja i zapitajte se koje od njih traži prosjak koji je glavni junak ove priče.

Potrebno je tako malo da biste učinili promenu u životu nekoga do koga vam je stalo. Učinite jedan mali, malecki korak već danas. Biće dovoljno.

16: Momenti

Kako biste definisali momenat? Da ne kažem – trenutak? Šta je to? Kako ćete opisati to trajanje? Will Hoffman je dao svoj odgovor na način koji je njegov izraz: filmskim jezikom.

Drage filmadžije i oni koji želite to da postanete: tako se to radi.

Kako je pravljen film “The Shining”

“Isijavanje” nije dobar prevod. Igra reči je takva da ne mogu brzo da korigujem značenje i zato namerno neću da prevodim ime filma.

Ovaj čovek nije stvarao fanove, nego poštovaoce.Pitanje na koje niko od nas neće moći da odgovori: koji je najbolji film Stenlija Kjubrika? Kako me sustižu godine, to sve bolje razumem da su takva pitanja oksimoron. Beznačajna su po svojoj prirodi samim tim što reditelj kakav je bio Kjubrik nije pravio uporedive filmove. Uostalom, slobodni ste da pokušate: preberite po opusu velikog reditelja i nasumice izaberite bilo koja dva filma, pod uslovom da ste ih gledali, a zatim budite slobodni da nađete paralele (lele, lele Smile with tongue out).

I, šta velite?

Paths of Glory i Dr Strangelove? Nerd smile Spartacus i Full Metal Jacket? Just kidding Barry Lindon i Eyes Wide Shut? Disappointed smile Lolita i A Clockwork Orange? Vampire bat 2001: A Space Oddyssey i The Shining?… Confused smile

Ne ide. Prosto i jednostavno: ne ide.

Nastavite sa čitanjem… “Kako je pravljen film “The Shining””

Pobesneli traktorista-džedaj

Priča ide ovako nekako.

Sin od Anakinovog čukunčukunčukunčukunčukunčukununuka – ili da budem precizniji, čukunčukunčukunčukunčukunčukununuk Luka Skajvokera – nije imao dece. Da li su neka kosmička zračenja uslovila da postane infertilan ili je neka druga ujdurma bila posredi, ostaće nejasno. Tek, šta će čovek, želeo je sina da bi na njega preneo Znanje, ali nije mogao da ga ima. Sudbina piše čudne priče, pa se desilo da je naišao na neko dete, siroče, kod kojeg je primetio prilično jako prisustvo Sile. Ali, to dete nisu hteli da prihvate ostali džedaji, jer su navodno osetili neki poremećaj koji je duboko usađen u nesrećno dete.

Zbog silnih rasprava, tako je sin čukunčukunčukunčukunčukunčukununuka Anakina Skajvokera – čukunčukunčukunčukunčukunčukununuk Luka Skajvokera, ako ćemo da budemo malo precizniji – zapao u nemilost džedajske zajednice. Praktično ekskomuniciran zbog toga što nije hteo da se povinuje volji većine, počeo je da se bavi zemljoradnjom u drugom selu. Rezigniran, ali zadovoljan što je bar nešto uspeo da dobije, posvetio je ostatak života odgajanju svog usvojenog sina.

Zemljoradnja nije bila za njegovo posvojče; nije se nalazio u toj delatnosti. Međutim, on je to krio od svog oca, što iz ljubavi prema njemu, što da ne bi povredio njegova već povređena osećanja. To je izazvalo probleme u poimanju i kontroli Sile. Tek, negde pod stare dane je kulminiralo: jednog dana, nesrećni sin je u naletu besa, koji nije umeo da kontroliše kako to pravi džedaji umeju, upao u džedajsku zadrugu u susednom selu sa namerom da namiri račune sa onima koji su uvredili njegovog oca i upropastili mu život.

Tu počinje naša jutrošnja priča…

 

(Tnx Borisu na ideji)

Simbioza

Još jedan primer, ovog puta virtuelni, udruživanja interesa u prirodi u cilju boljih uslova za preživljavanje.

To, izgleda, nisu naučili samo još oni koji nam kroje kapu.

Oprobajte ovaj film u HD rezoluciji, ako imate resursa.

Parobrod “Vili”

Baš me briga za Diznija, nego ovaj crtać jeste bio revolucionaran.

Miki Maus prvi put na filmskom platnuNa današnji dan pre tačno 83 godine, 18. novembra 1928. godine, premijerno je prikazan animirani film Volta Diznija “Steamboat Willie“. Film je istorijski bitan zato što je to prvi animirani film u istoriji kinematografije koji ima potpuno namenski produciran i sinhronizovan zvuk. Pre toga je bilo napravljeno nekoliko animiranih filmova sa sinhronizovanim zvukom, ali to su bili slučajevi naknadne sinhronizacije već zabeleženih zvukova.

Takođe, ovo je film koji promoviše miša u belim rukavicama Mikija Mausa i njegovu šta-li-mu-dođe Mini. Istina, postoje ranija dva filma u kojima je Dizni upotrebio te likove, ali oni nisu objavljeni pre premijere ovog filma.

Uzgred, možda niste znali: Volt Dizni je hteo da se miš zove Mortimer, ali je to sprečila njegova supruga. A pravo ime Mini je – Minerva. Surprised smile

Nastavite sa čitanjem… “Parobrod “Vili””