Boca

Desila se spontana komunikacija između dva stvora, preko sveta… I ta komunikacija je učinila da ta dva stvora postanu svesna sebe i lepote sveta. I tada je nastala želja.

A onda…

Oduvalo me je.

Sećam se…

Juče je bio rođendan velikog reditelja, a ja nisam stigao da to obeležim. Nadoknađujem sada i ovde.

Federico Fellini je premeravan uzduž i popreko, ali i dalje je bilo nemoguće reći kakva je njegova veličina, jer nismo umeli da ga poredimo ni sa kim, a njegova dela ni sa čim. Posle nekog vremena, čovek shvati da nema ništa od toga da zna je li Fellini najveći ili najmanji, najvažniji ili najmanje važan. Prosto, treba gledati njegove filmove i to je dovoljno da život postane bogatiji.

Ja nisam pogledao ni sve značajne, a kamoli sve Fellinijeve filmove. I mučno mi je zbog toga. Ti filmovi su najbolja poezija koju mogu da zamislim… Hajde da se setimo tih naslova kroz malu foto-retrospektivu.

A muzička tema je čisti bonus… Naravno, Amarcord (1973). Znate li priču o toj melodiji? Fellini je došao u posetu Ninu Roti i mrtav ‘ladan mu zatražio veselu pesmicu sa tužnom atmosferom za potrebe filma. Otprilike kao da mu je tražio vrelu kafu koja je toliko hladna da trnu zubi. Potrajalo je dok Rota nije pronašao šta je Fellini tražio.

Sve ostalo je legenda.

San o Italiji

Priznaću vam nešto: od ono malčice Italije što sam video tokom jednog jedinog putovanja i od ono malo italijanskih filmova koji mi mnogo znače, ne mogu da prestanem da mislim o toj zemlji. Hteo bih još, od Alpa do Sicilije. A onda, setim se jedne davno pročitane misli, ko zna čije, da svako mesto odmah postaje onakvo kakvim ga sami stvorite u sebi; ta fiksacija, koju posle nosite u sebi, ostaje i kao slika i kao utisak koji je samo vaš lično.

Ako je to istina, onda nije važno mesto, nego način gledanja, jer tako nastaje doživljaj. Pre nekog vremena, ja sam odlučio da mesta koja pohodim posmatram uz pomoć fotoaparata. Sad kad vidim kako neki ljudi od ideje kamerom pišu o nekim mestima, u meni se budi želja za putovanjima, ali izgleda da se probudio i onaj filmadžija kojeg sam uspavao u sebi pre više od trideset godina. Tako me neki pudravac tera da probam…

Pogledajte kratki, ali veličanstveni film o pokrajini Bazilikata u Italiji: te slike su me nagnale da napišem prethodne reči.

Sad sam se prisetio i one galame nastale oko onog filma koji predstavlja Srbiju. Osim mitomanijakalnog primitivizma koji smo iskazali u pokušaju da oborimo ono što vredi podržati, pokazujemo i kolektivnu nesposobnost da vidimo stvari onakvima kave jesu. Upravo je ta prizemnost scena u ovom filmu (mada su slike veličanstvene) ono najlepše u pričici o mestu koje ni vi ni ja ne osnajemo, ali od ovog časa delimo želju da vidimo i svojim očima.

Muke zbog vatre

Kako je to moglo da izgleda u praistoriji? Vatra je bila čudo, ko zna koliko je vremena trebalo da bi se njome ovladalo. Evo jedne imaginarne pričice o vremenu kad homo sapiens nije bio jedina razumna vrsta na planeti.

Ovaj simpatični crtać mi je pobudio mnoge asocijacije, ni lepe ni duhovite, na političku scenu u Srbiji s početka 2012. godine. Ali, nećemo ovde o tome.

Happy birthday, HAL 9000!

Danas bi mu bio rođendan, da nije puk’o sa Jupiterom još 2010…

HAL 9000, najpoznatiji računar u istoriji kinematografije, rođen je 12. januara nejasne godine – po knjizi, to je bilo 1997, a u filmu sam reče da je to bilo 1992.

I'm completely operational and all my circuits function perfectly.

HAL 9000 je naveden kao trinaesti najveći negativac u kinematografiji, prema listi Američkog flimskog instituta.

Nego, da se prisetimo…

Nastavite sa čitanjem… “Happy birthday, HAL 9000!”

Prvi trejler za film “Hobit”

Znate, ja spadam u one matore perverznjake koji tvrde da se Tolkin najpre čita, a onda gleda. U tom svetlu, dozvolite da potvrdim da nema veze to što ćete film(ove) “Hobit” gledati posle “Gospodara prstenova“. I ja sam tim redom čitao knjige, pa nema nikakve veze. Najzad, “Hobit” nije pisan istim tonom kao epopeja. U čemu je razlika, prepustiću vam da sami otkrijete kad budete čitali te knjige.

Peter Jackson je, kažu, do montaže filma “Dve kule” već pohvatao konce, a sve ostalo je bila pusta sila novca kojeg je bilo sve više na raspolaganju za postprodukciju. Pametan čovek, surfovao je na talasu sopstvenog uspeha. Zato možemo samo da zamislimo kako će ispasti to sa filmom “Hobit”. Važno je da Šmaug bude upečatljiv. Ne sekiram se: biće.

Evo i trejlera: stigao je tiho prekjuče. Dok vi ovo budete gledali, možda će već prebaciti milion gledanja…

Spektakularno.

Inače, što se mene tiče, Torin Hrastoštit je bio veća faca i od Aragorna.

Inače (2): uhvatite na čas Gloina. Liči, zar ne? Naravno: to je Gimlijev otac.

Još ideja za zimu

Za one koji nije uspeo da probudi jutarnji prilog, ili bi da iskoriste ovo vreme i utonu u (zimski) san…

Evo jednog nesvakidašnjeg buđenja zime…

Ne dajte da vas natpis na kraju filma zbuni. Bil je živ i zdrav, vredan i radan, kloni se javnosti, al’ nećemo o njemu. Nećemo ni o stripu (za sada) koji je izvesnim momcima poslužio kao inspiracija za ovaj film, koji ćete sigurno ponovo pogledati. Winking smile

Da vam stane dah

Oni koji imaju višak vremena traže načina da upotpune to vreme nekim ludilom koje nije na raspolaganju svima. Recimo, jedan sa viškom vremena je tako napravio kompilaciju onih koji svoj višak vremena troše na pokušaj fasciniranja drugih i, onako usput, ugrožavanje samih sebe… I tako, imao sam malo vremena, pa reko’ daj da podelim ovo sa vama.

Manje mi je do takvih, mada im skidam kapu na ispoljenoj dozi ludila. Meni je više stalo do onih koji su uspeli da naprave sve ove kadrove. U mnogim slučajevima, to nije bio lak zadatak.