
Dan je bio posvećen vinarijama negotinske krajine, te smo krenuli put Rogljeva i Rajca.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Nismo odavno proveravali šta rade oni ludaci što izigravaju leteće veverice u wingsuit odelima. Jes’ da nije ponedeljak, kad se obično bavimo video-zapisima, ama ko da čeka do sledećeg ponedeljka… Obratite pažnju na visinu putanje horizontalnog leta ovog base jump letača.
Krajem šezdesetih jugoslovenska popularna muzika i rock & roll su bili neraskidivo povezani . Rokeri su počeli da nastupaju na festivalima. Na tu pojavu ne gledam kao čistunac – bio je to ulazak “na mala vrata” u, do tada, rigidne medije kako bi se doprlo do šire publike.
Muzičari su se snalazili kako su znali i umeli, a Partija je žmurela na jedno oko.
Dan je izgledao kao promašaj… a onda se uključio Sale kao neočekivana sila i spasio stvar.
Postoji nekoliko savršenih stvari na svetu. Pinta Guinness piva je jedna od njih. Da bi se savršenstvo postiglo, potrebno je da šanker poštuje šest koraka pri točenju te pinte. To nam objašnjava čovek koji je zadužen za kvalitet najsavršenijeg piva na svetu.
Nastavite sa čitanjem… “Poezija u šest koraka: kako se sipa pinta Guinnessa”
Sve probleme su rešavali u karatezijanskom prostoru tri međusobno upravne zolje.
Pardon! odmah na početku zbog upotrebe u naslovu naše najamorfnije i najfrekventnije, počesto najaktuelnije, dokazano najsmrdljivije reči. O, znam, znam da postoje reči-zamene; sinonimi, surogati, eufemizmi. Ali ono što hoću da ispričam može se samo u originalu. Hvala lepa! Ako sad i ovde ne upotrebim reč: govno, ja je nikad i nigde više neću upotrebiti. Treba prizvati ono gađenje, onu konvulziju…
Tog turobnog jutra, na našem malom Trgu osvanu govno. Autentično čovečije, i pozamašno. Čudno je bilo to što se u našoj maloj zajednici, poznatoj po obaveštenosti i svekolikoj budnosti, nije našlo čeljadeta koje će iole pouzdano podneti ma i najmanji dokaz o počiniocu; nikog ko je, ma i na najbizarniji način, bio svedok skandaloznog rasterećivanja. Događaj je samim tim nosio misteriju nastanka. Bilo je tu i elemenata uvrede za meštane; zanemele su i oprobane tračare, pored kojih ni ptica neopaženo ne proleti. Otuda je od samog početka bilo svojevrsnog divljenja prema veštini opoganitelja; daleko je bilo još od harizme, ali harizme tako počinju.

Saudade je termin iz portugalskog i galicijskog za koji ne postoji direktan prevod na bilo koji drugi jezik.
Postoje čitave studije koje pokušavaju da objasne ovu reč. Po jednima ona opisuje emocionalno stanje nostalgične i ili melanholične sete za voljenom osobom. Po drugima, ne mora nužno biti reč o tuzi već je reč o kombinaciji emocija, iskustava, mesta ili događaja koji su nam u nekom momentu pričinili radost i koji u momentu “okidaju” osećanja čineći nas ponovo živim. Po nama… kada osetite saudade, znaćete.
Kakav je to obilazak istočne Srbije bez malo vlaške magije?
Kupiš dron, napuniš baterije, malo se igraš da upoznaš komande, a onda kreneš u ozbiljnu akciju snimanja životinja u parku prirode. Zadatak za danas: snimanje šimpanzi.
Tako je to kad se majmunišeš pred majmunima.
Sarajevska pop škola je izraz koji se često pominjao u Jugoslaviji. Još od početka šezdesetih odnosi se na muziku koja je dolazila iz ovoga grada, a koja je imala specifični duh i šmek. Kakav? E, to je tek teško opisati – mora se proživeti.
Danas je, ionako, kasno. ![]()