Tužni dječarac

Ovih dana je baš bilo zabavno. Bacio sam okce na nove novine i odmah sam se ozario. Muzičari su se probudili iz zimskog sna i počele su da se pojavljuju interesantne i potencijalno opasne stvari. Eskivirao sam diskusiju o interesantnom argentinskom bendu u kome teclados zvuče jeftino, što kvari opšti utisak o njima, i bacio se na čitanje ne bih li u moru recenzija novih izdanja razabrao šta bi mi bilo interesantno da plaknem uši.

Srećom, Cevka je tu od pomoći, pa sam brzo za nekoliko bendova utvrdio da presipaju iz šupljeg u prazno i momentalno ih zaboravio. Neka ih sluša dalja i šira rodbina.

A onda sam naleteo na novi bend čiji je album dobio vrlo visoku ocenu. Recenzent je bio opširan pa je pomenuo i goste na snimanju, sve neke meni drage ljude sa kojima se godinama družim. E, tu više nema zezanja, mora da se čuje… Pointing up

Nastavite sa čitanjem… “Tužni dječarac”

Ništa snaga! Glava!

Imate li sistem za daljinsko otključavanje auta na ključu? Sa koje udaljenosti možete da aktivirate bravu?

Jedan lik je možda (možda? vidi dole!) otkrio zanimljiv način da poprilično produži to odstojanje. Doduše, ostaće nejasno čemu bi to služilo. Ali, to je već stvar slobode: ako sam slobodan da otključam svoj auto sa sto metara, šta te briga… Pošteno.

Nastavite sa čitanjem… “Ništa snaga! Glava!”

Stižem u L.A.

Coming in from London from over the Pole
Flying in a big airliner
Chickens flying everywhere around the plane
Could we ever feel much finer?

Postoje dve pesme zbog kojih sam uporno pokušavao (i na kraju uspeo) da ubedim Nešu da mi proda legendarni trostruki album Woodstock (1970) za skupe pare (album tada još nije izašao kod nas). Jedna je, dakako, Cockerova obrada “With a Little Help from My Friends“. Druga je ova.

Sve ostalo sa legendarnog albuma sam pokupio tek sa ploče i natenane apsolvirao. No, o svemu ostalom nije reč danas. Sasvim slučajno birajući za danas sve neke teme o avionima (mada ništa nije slučajno: to je sinhronicitet), prisetio sam se ovog odličnog pesmičuljka, koji je bio na mom redovnom repertoaru u prošlom životu, u onom u kom sam svirao gitaru. E, pričica te pesme se dešava na aerodromu na kojem je nastala današnja fotka u podne. Eto, to je blesava veza za danas: a pogled u retrovizor mog iskustva ide do oznake kilometraže od 32-33 godine u prošlosti.

Nastavite sa čitanjem… “Stižem u L.A.”

Protiv vetra

Da li je letenje ekstremni sport, ovaaaj, ekstremna delatnost? Kažu da je vazdušni putnički saobraćaj najbezbedniji. Ne kažu kakva je statistika preživljavanja u avionu koji se zatekne u kriznoj situaciji spram odgovarajuće situacije u autu…

Međutim, ovo što ćete sad videti nije krizna situacija. Navodno, vetroviti uslovi na pisti pri sletanju i uzletanju su uobičajena stvar na aerodromu u Birmingemu. Pazi sad.

(utisak će biti jači ako pružite HD sliku preko celog monitora)

Ima li pilota u aviii… na Suštini pasijansa? Šta biste imali da kažete o ovome? A da li postoji neki važan razlog što je pista toliko talasasta? Jeste li igde ikada videli takvu pistu?

Koliko god da su ti piloti plaćeni – nije dovoljno.